Možda zvuči poput nečega iz znanstvene fantastike, ali u budućnosti bismo mogli imati podatkovne centre u svemiru. Točnije, na Mjesecu.
Barem tako misli Stephen Eisele, predsjednik Lonestar Data Holdinga. On je uvjeren kako će upravo njegova tvrtka jednom otvoriti podatkovni centar na Zemljinom prirodnom satelitu.
Postavljanjem podatkovnog centra u svemir doista nudite sigurnost bez premca, tvrdi Eisele.
Tvrdi da su već testirali, i to uspješno, maleni podatkovni centar koji je lansiran na Mjesec u sklopu Athena Lunar Landera prošlog mjeseca.
No, pravi podatkovni centri kakve imamo na Zemlji i kakavi skladište goleme količine podataka, još su daleko od realizacije.
Eisele smatra da bi njihovim postavljanjem na Mjesec, korisnicima mogli ponuditi sigurnu i pouzdanu obradu podataka, a za napajanje bi koristili solarnu energiju. Ono što nije precizirao je kako bi se takvi podatkovni centri hladili.
Naime, podatkovni centri kakve sad poznajemo, koriste mnogo električne energije, neki čak i vodu, za hlađenje uređaja. Na Mjesecu pak temperatura varira od -184°C do 101°C. Također, nije pojasnio koliko bi slanje odnosno primanje podataka iz takvog, mjesečevog podatkovnog centra, trajalo.
Ali da potencijal postoji, pokazuje činjenica da je prošle godine provedena studija izvedivosti orbitalnih podatkovnih centara, koju je financirala Europska komisija. Ta studija podrazumijeva gradnju podatkovnih centara u orbiti oko Zemlje, gdje ne bi smetali stanovnicima, a mogli bi biti specijalizirani za usluge svemirske industrije, svemirske letjelice i slično.
U izvještaju se navodi kako bi "postavljanje podatkovnih centara u svemir moglo transformirati europski digitalni krajolik" i biti "ekološki prihvatljivije". Podrazumijevalo bi izgradnju konstelacije od 13 satelita ukupne snage obrade podataka od oko 10MW. To bi bilo u rangu srednje velikog podatkovnog centra s 5000 servera.
Unatoč ovom optimizmu, činjenica je da bi lansiranje i stvaranje podatkovnih centara u svemiru bio itekako skup posao.
Čak i uz doprinos i napredak tvrtki poput SpaceX-a, lansiranje hardvera u orbitu ostaje iznimno skupo, kaže za BBC, dr. Domenico Vicinanza, izvanredni profesor inteligentnih sustava i znanosti o podacima na Sveučilištu Anglia Ruskin u Velikoj Britaniji. Svaki kilogram poslan u svemir košta tisuće dolara. A svemirski podatkovni centri zahtijevali bi ne samo podatkovnu opremu nego i infrastrukturu za njihovu zaštitu, napajanje i hlađenje. Sve to povećava težinu i složenost.
Upravo bi hlađenje opreme, ističe dr. Vicinanza, moglo biti poseban problem, jer iako je prostor hladan, konvencionalni rashladni sustavi neće funkcionirati bez gravitacije. Osim toga, uvjeti i objekti u svemiru mogu oštetiti elektroniku.
Veliki hardverski kvar mogao bi iziskivati skupu ljudsku misiju, zbog čega bi se zastoj mogao protegnuti tjednima ili mjesecima, upozorava dr. Vicinanza.
No, interes očito postoji. Lonestar ističe kako ne bi o tome razmišljali da ih njihovi kupci ne traže, a navodno već imaju zainteresirane za pohranu podataka u svemiru.
