Otkako je lansiran i stavljen u upotrebu, NASA-in svemirski teleskop James Webb gotovo svakodnevno otkriva nam nove ljepote svemira. I dok prosječni promatrač može uživati u ljepotama neobičnih zvijezda koje Webb uhvati tijekom snimanja svemira, znanstvenicima su upravo te "neobične" fotografije od neizmjerne vrijednosti jer otkrivaju do sad skrivene tajne svemira.
Tako je, analizirajući Webbove fotografije, međunarodni tim znanstvenika, predvođen astrofizičarima sa Sveučilišta Kalifornija u Los Angelesu, pronašao najslabiju galaksiju ikad viđenu u ranom svemiru. Galaksija, koja je dobila oznaku JD1, tipična je za galaksije koje su izgorjele kroz maglu vodikovih atoma preostalih od Velikog praska, puštajući svjetlost da sija kroz svemir i oblikuje ga u ono što vidimo danas.
U studiji objavljenoj u časopisu Nature, znanstvenici su naveli kako je JD1 toliko slabo vidljiva, da ju je nemoguće proučavati bez snažnog teleskopa, kao što je Webb i malo pomoći prirode. Naime, JD1 se nalazi iza velikog klastera obližnjih galaksija, nazvanog Abell 2744, čija kombinirana gravitacijska snaga savija i pojačava svjetlost iz JD1, čineći je većom i 13 puta svjetlijom nego što bi inače bila. Učinak, poznat kao gravitacijska leća, sličan je načinu na koji povećalo iskrivljuje i pojačava svjetlost unutar svog vidnog polja; bez gravitacijskih leća, JD1 bi vjerojatno ostala skrivena.
Većina galaksija koje je do sada pronašao JWST su svijetle galaksije koje su rijetke i za koje se ne smatra da su posebno reprezentativne za mlade galaksije koje su napučivale rani svemir, rekao je Guido Roberts-Borsani, postdoktorand na UCLA i prvi autor studije. Ultra-slabo vidljive galaksije kao što je JD1, s druge strane, daleko su brojnije, zbog čega vjerujemo da su reprezentativnije za galaksije koje su provele proces reionizacije, dopuštajući ultraljubičastom svjetlu da nesmetano putuje kroz prostor i vrijeme.
Istraživači su se poslužili Webbovim instrumentom za blisku infracrvenu spektrografiju, NIRSpec, kako bi dobili infracrveni svjetlosni spektar galaksije, što im je omogućilo da odrede njezinu točnu starost i udaljenost od Zemlje, kao i broj zvijezda i količinu prašine te teške elemente koje je formirala u svom relativno kratkom životnom vijeku.
Timu je uspio detaljno proučiti i strukturu galaksije, otkrivajući tri glavne izdužene nakupina prašine i plina koji stvara zvijezde. Te su podatke iskoristili kako bi pratili svjetlo JD1 natrag do njenog izvora, otkrivajući kompaktnu galaksiju koja je samo djelić veličine starijih galaksija poput Mliječne staze.
Budući da svjetlosti treba vremena da doputuje do Zemlje, JD1 se vidi onakvom kakva je bila prije otprilike 13,3 milijarde godina, kada je svemir bio star samo oko 4 posto svoje sadašnje starosti.
Prije nego što se teleskop Webb uključio, nismo mogli ni sanjati da ćemo vidjeti tako blijedu galaksiju, rekao je Tommaso Treu, profesor fizike i astronomije s UCLA-e i drugi autor studije. Kombinacija JWST-a i moći povećanja gravitacijskih leća je revolucija. Ponovno pišemo knjigu o tome kako su galaksije nastale i evoluirale neposredno nakon Velikog praska.