NASA-in svemirski teleskop James Webb do sad je već u više navrata otkrivao tajne svemira. Ne samo to, svojim fotografijama omogućio nam je da zavirimo dalje nego ikad do sad i ostavio nas bez daha fotografijama crne rupe, dalekih galaksija i supernova.
No, znanstvenici su primijetili na njegovim snimkama "misteriozni objekt" koji "slobodno lebdi međuzvjezdanim prostorom". Pomnijim proučavanjem otkrili su "planetarnu masu" nazvanu SIMP 0136 koja je otprilike 13 puta veća od Jupitera, a nalazi se na "samo" 20 svjetlosnih godina od Zemlje. No, za razliku od našeg planeta, SIMP 0136 vrti se vrtoglavom brzinom. Koliko? Dovršava punu rotaciju svaka 2,4 sata.
Pomnim proučavanjem zananstvenici su otkrili, kako su napisali u studiji objavljenoj u časopisu The Astrophysical Journal Letters, znakove "složenih atmosferskih značajki", uključujući slojeve oblaka i promjene temperature u atmosferi tog objekta.
Znanstvenici ističu kako se promjene u svjetlini, koje su zabilježili ranije, ne mogu objasniti samo oblacima, već iza njih mora biti još nešto.
Već smo znali da varira u svjetlini i bili smo uvjereni da postoje mjestimični slojevi oblaka koji se okreću unutra i izvan vidokruga i evoluiraju tijekom vremena, objasnila je Allison McCarthy, doktorandica na Sveučilištu u Bostonu i glavna autorica studije. Također smo mislili da bi moglo doći do temperaturnih varijacija, kemijskih reakcija i mogućih učinaka auroralne aktivnosti koji utječu na svjetlinu, ali nismo bili sigurni.
Koristeći NIRSpec (Near-Infrared Spectrograph), Webb je uhvatio tisuće pojedinačnih spektara od 0,6 do 5,3 mikrona — jedan svakih 1,8 sekundi tijekom više od tri sata dok je objekt dovršavao jednu punu rotaciju. Nakon toga je odmah uslijedilo promatranje s MIRI (Mid-Infrared Instrument), koji je prikupio stotine spektroskopskih mjerenja svjetlosti od 5 do 14 mikrona — jedno svakih 19,2 sekunde, tijekom druge rotacije.
Rezultat su bile stotine detaljnih svjetlosnih krivulja, od kojih je svaka prikazivala promjenu svjetline vrlo precizne valne duljine (boje) kako su se različite strane objekta rotirale u vidnom polju.
Istraživači su odmah primijetili da postoji nekoliko različitih oblika svjetlosnih krivulja. U bilo kojem trenutku neke su valne duljine postajale svjetlije, dok su druge postajale sve slabije ili se uopće nisu puno mijenjale.
Zamislite da gledate Zemlju izdaleka. Ako biste promatrali svaku boju zasebno, vidjeli biste različite uzorke koji vam govore nešto o njezinoj površini i atmosferi, čak i ako ne biste mogli razaznati pojedinačne značajke, objasnio je koautor, Philip Muirhead, sa Sveučilišta u Bostonu. Plava bi se pojačala kako bi se oceani rotirali u pogledu. Promjene u smeđoj i zelenoj bi vam rekle nešto o tlu i vegetaciji.
Kako pojašnjavaju znanstvenici, neke krivulje svjetlosti ne mogu se objasniti ni oblacima ni temperaturom, već umjesto toga pokazuju varijacije povezane s kemijom ugljika u atmosferi. Mogu postojati džepovi ugljičnog monoksida i ugljičnog dioksida koji se okreću unutra i izvan vidokruga ili kemijske reakcije koje uzrokuju promjenu atmosfere tijekom vremena.
Još nismo doista shvatili kemijski dio slagalice, rekla je glavna istraživačica Johanna Vos s Trinity Collegea u Dublinu. Ali ovi su rezultati stvarno uzbudljivi jer nam pokazuju da bi se obilje molekula poput metana i ugljičnog dioksida moglo mijenjati od mjesta do mjesta i tijekom vremena. Ako gledamo egzoplanet i možemo dobiti samo jedno mjerenje, moramo uzeti u obzir da ono možda nije reprezentativno za cijeli planet.
Iz NASA-e ističu kako je detaljna karakterizacija objekata poput ovih ključna priprema za izravno snimanje egzoplaneta s NASA-inim rimskim svemirskim teleskopom Nancy Grace, koji bi trebao početi s radom 2027. godine.