U novom istraživanju otkriveno je da ribolov pridnenim koćama, inače naširoko korištena ribolovna praksa, ispušta približno 340 milijuna tona ugljičnog dioksida godišnje. To čini gotovo 1 posto globalnih emisija CO2, što je značajan doprinos koji je do sada prošao uglavnom nezapažen.
Destruktivan oblik ribolova
Pridneno koćarenje uključuje povlačenje mreža s utezima po morskom dnu za hvatanje morskog životaa na dnu, uzrokujući veliku štetu okolišu morskog dna i oslobađajući sedimente koji doprinose proizvodnji ugljičnog dioksida. Mika Peck sa Sveučilišta u Sussexu naglašava destruktivnu prirodu te metode ribolova.
Pridneno koćarenje je izuzetno destruktivan oblik ribolova, jer mreže i utezi koji se vuku po dnu uništavaju morska staništa za koje može trebati mnogo godina da se ponovno uspostave i oporavak, pojašnjava.
Znaanstvenica Trisha Atwood i njezin tim na američkom Državnom sveučilištu Utah kombinirali su studije o emisijama CO2 tijekom koćarenja, s podacima o globalnom koćarenju Global Fishing Watcha. Zaključili su da se ogromne količine CO2 ispuštaju u morsku vodu, što je potaknulo upite o potencijalnom utjecaju na atmosferu i klimatske promjene. Njihovo istraživanje objavljeno je u časopisu Frontiers in Marine Science.
Hitna potreba za smanjenjem koćarenja
Surađujući sa znanstvenicima specijaliziranim za modele cirkulacije oceana, Atwoodin tim otkrio je da približno 55 posto CO2 ispuštenog u morsku vodu koćaricom završi u atmosferi unutar devet godina. To iznenađujuće otkriće ukazuje na značajan i brz doprinos atmosferskim razinama ugljika.
Ako je procjena istinita, koćarenje bi bilo odgovorno za oko 0,8 posto globalnih emisija CO2, u usporedbi s 2,8 posto za zrakoplovstvo i brodarstvo, prema Globalnom proračunu za ugljik (Global Carbon Budget). Konzervatori tvrde da ta otkrića naglašavaju hitnu potrebu za smanjenjem koćarenja.
Zabrana destruktivnih ribolovnih praksi ključna je za budućnost zdravih morskih ekosustava i onih koji ovise o njima, ističe Peck.
Gareth Cunningham iz britanskog Društva za očuvanje mora naglašava potrebu za mjerama za smanjenje oslobađanja ugljika uzrokovaane opremom za ribolov na dnu, pozivajući na pravedan prijelaz prilagođen različitim lokacijama.
Skeptiziam kritičara oko navedenih brojki
Međutim, nisu svi znanstvenici uvjereni u te procjene, a Jan Geert Hiddink s britaanskog Sveučilišta Bangor izrazio je skepticizam u pogledu točnosti brojeva. Atwood brani te procjene, ističući da se one temelje na stvarnim mjerenjima CO2 ispuštenog iz područja morskog dna koje se koćari.
Unatoč nesigurnostima zbog ograničenih studija, Atwood potiče vlade da razmotre reguliranje emisija koćarica i naglašava podcjenjivanje globalnog opsega koćarenja, s obzirom na ograničenja podataka. Nadalje, ona predlaže priliku za koćarsku industriju da sudjeluje u programima ugljičnog kredita smanjenjem emisija, potencijalno stvarajući tržište vrijedno 100 milijuna dolara.
Izvor: New Scientist