Stoya: Poznata (porno)glumica u svemirskoj avanturi Ederlezi Rising

O Stoyi i njezinoj profesiji zaista možemo misliti što god želimo, ali jedno je sigurno – osoba je koja istražuje život dubinski i prenosi nam svoja iskustva.

Monika Nožić Monika Nožinić | 16.08.2018. / 07:59

Galerija

Pravim imenom Jessica Stoyadinovich (29), američka pornoglumica srpskih korijena, svojim izgledom, stavom i uvjerenjima uvelike se razlikuje od svojih kolegica iz pornoindustrije. Stoya je sve samo ne klasična pornoglumica.

Osim što snima filmova za odrasle, Stoya režira i piše kolumne o seksu za Guardian i NY Times, nedavno je izdala zbirku blogova i eseja "Philosophy, Pussycats, & Porn", a prošle je godine snimila i svoj prvi mainstream SF film, Ederlezi Rising, koji je ujedno bio i povod za naš razgovor. 

Film je na ovogodišnjem Fantastic Zagreb Film Festivalu pobrao ogroman aplauz publike koja je u zadnjim minutama pokisnula jer se na otvorenu ljetnu pozornicu kina Tuškanac spustio ljetni pljusak, što je dalo dodatnu čar filmu i samoj tematici.

Na dan intervjua Stoya me je dočekala u predvorju hotela, točno u dogovoreno vrijeme, vrlo raspoložena i s velikim osmijehom na licu,  reklo bi se kao prava djevojka iz susjedstva, ali stereotipi kod nje ne postoje.

Čak i ljudi koji ne gledaju pornografiju znaju tko je Stoya. Nije li to fantastično?

Ljudi su me mogli upoznati kroz intervjue, moje kolumne, umjetnost i modnu fotografiju. Samo viša sila zna kako, ali uspijevam preživjeti u ovom kulturološkom Zeitgeistu u kojem današnji mediji žele više seksualnosti jer na taj način privlače pažnju. Seksualnost je danas velik dio ljudskog iskustva, a pornoindustija oduvijek želi biti prepoznata i imati svoje mjesto u medijima. Osjećam se kao hobotnica koja balansira između nekoliko različitih poslova. Nisam jedina u ovom području, ali ono je za mene ipak najzanimljivije.

Kad promišljam o tebi, prije svega pomislim na tebe kao na umjetnicu. Za mene je to umjetnost, iako je za većinu to samo pornografija, no većina na cijelu industriju gleda vrlo hipokratski. S jedne strane imamo ljude koji to gledaju i o tome šute, a s druge strane imamo ljude koji također gledaju i o tome na kraju imaju vrlo negativno mišljenje. Jedno vrlo licemjerno društvo, no danas si ipak svi možemo na internetu izabrati što želimo gledati i što želimo biti, a neki zaista žele drugačiju umjetnost, što se u sadržaju koji nam ti donosiš može i osjetiti.

Pornografija u SAD-u nije na dobrom glasu i nimalo se ne poštuje. Ima puno padobranskog novinarstva te iz medijskih krugova možete čuti kako urednici šalju reportere na druge krajeve svijeta kako bi istraživali neke od aspekata određene kulture koju ne razumiju, što je užasno nepoštivanje te kulture. U pornografiji još nisam vidjela niti jednog novinara koji pornografiju i seksualne radnike shvaća ozbiljno. Odrasla sam u baptističkoj crkvi u kojoj je koncept da te svećenik proziva na propovjedi, pa sam se tako i ja osjetila prozvanom da počnem pisati o činjenicama i stvarnosti, kao i cjelokupnoj zajednici i industriji. Imam jednu anegdotu vezanu za nepoštivanje. Kao novinar ne možeš mi se samo odjednom pojaviti na konvenciji na koju sam pozvana i tražiti od mene intervju na konvenciji koju su ljudi platili da bi dobili moj potpis. Novinar me jednom prilikom pitao kada bih mogla naći vremena za intervju, na što sam ga pitala za koga piše jer želim da pornoindustriju tretira ozbiljno. 'Gle, cijelo vrijeme pokrivam Siriju i muka mi je od toga da idem spavati uplakan', odgovorio je novinar. Dušo, ja ti isto mogu ispričati priče koje će te rasplakati. Mogu ti ispričati krasne priče, ali i tragične. Neću ti pomoći da popratiš industriju u kojoj radim ako mi ne prilaziš s određenom razinom poštovanja. Pisanje je velik dio toga. U zadnjih pet godina vidjeli smo velik broj performera poput Sydney Leathers, koja piše za Washington Post, Kayden Kross, koja piše za New York Times, za koji sam radila i ja, Lorelei Lee, sve one ljude koji znaju o čemu govore, što je natjeralo novinare da pornoindustriju shvate ozbiljnije. Mislim da ćemo doći do točke gdje neću imati potrebu izaći na govornicu i objašnjavati stvari, no to je i dalje jako važno jer ne možemo imati odgovarajuća prava radnika ako svi misle da je to šala.

Stoya (Foto: Monika Nožinić) (Foto: Monika Nožini?)

Kakav je bio osjećaj snimati film Ederlezi Rising? Koliko je bilo izazovno snimati film?

U cijeli sam projekt ušla bez ideje kako će sve izgledati i bez postavljanja ikakvih očekivanja. Kada smo došli na set, svi su bili fokusirani na posao, precizni, prisutni i dali su najbolje od sebe. Bilo je prekrasno. Od baleta kojim sam se bavila u mlađim danima, do pornografije, puno mi je ugodniji fizički performans u kojem se osjećam samopouzdano. Gluma, pamćenje dijaloga i promjena ekspresije i emocija bili su vrlo zahtjevni i izazovni. Kad se vratim unatrag, pitam se zašto sam za svoj prvi mainstream film odlučila utjeloviti lika koji treba portretirati sve te drugačije emocije i u kojem se u jednoj sobi odvija radnja sa samo dva glavna glumca koja su sama u svemiru. Bilo je poprilično naporno i iscrpljujuće. Pojavila bih se na setu i snimala 12 sati u komadu i nakon toga bih otišla do restorana i jedva se popela do sobe, s osjećajem da neću moći sutra, i ujutro bih se probudila puna entuzijazma. Ako redatelj filma vjeruje da mogu, onda zaista mogu. To mi je puno pomoglo, Lazarova vjera u mene.

Prema robotima se trebamo odnositi s poštovanjem

U filmu imaš ulogu androida Nimani. Što misliš o robotima i općenito tehnologiji? Je li to naša budućnost?

Na to gledam iz dvije različite perspektive. Najprije jedna anegdota: Imam prijateljicu u Los Angelesu koja ima dvije mačke i malog robota usisavača koji joj po stanu skuplja mačje dlake. Usisavač ponekad negdje zapne i kada se to dogodi, ona dođe do njega, kaže mu da će mu pomoći i preusmjeri ga na drugi kraj sobe. Bilo bi super kada bismo se prema robotima odnosili ravnopravno i s poštovanjem, a ne kao prema robovima, te da u potpunosti prihvatimo i poštujemo novi oblik inteligencije.

Stoya (Foto: Monika Nožinić) (Foto: Monika Nožini?)

Pornoindustriju danas možemo usporediti s gaming-industrijom, koja je tek nedavno dobila na značenju.

Također stripovi i žanrovski filmovi. Dio toga je u porastu zbog tehnoloških kompanija poput Netflixa, Amazona, bez obzira na ono što prodaju, prikupljaju sve podatke. Horor-filmovi ozbiljniji su nego što smo mislili, horor-film reflektira strah i zabrinutost o svijetu oko nas, što je danas sociološka stvar. Istu stvar danas vidimo i kod videoigara i stripova, sve zbog interneta i prikupljanja podataka. Ista je stvar i sa Pornhubom.

Kao i u svakoj industriji, napredak tehnologije mijenja način na koji konzumiramo stvari i uživamo u njima. VR danas polako ali sigurno postaje dijelom pornoindustrije. Koje je tvoje mišljenje o tehnologijama poput VR-a i tehnologije općenito? Što budućnost pornografije i seks-tehnologije znači za žene? Ima li nade da će netko napraviti VR porn isključivo za žene?

Razmišljala sam o VR-u u pornofilmovima, no ja bih voljela istraživanje okoline. Primjerice, 'dođi u Stoyinu sobu, prošetaj do laptopa na stolu koji će te odvesti do mog edukativnog članka koji ćeš pročitati, a zatim i do trailera za porno, nakon čega ulaziš kroz vrata carstva'. Budući da sam upravo osnovala medija kompaniju, nemam dovoljno prostora za kreiranje nečega takvog, za to bi mi trebao cijeli jedan tim, ali trenutno VR u pornu izgleda vrlo jednostavno, što je vrlo skromna upotreba medija kao takvog. Interaktivni VR porn nešto je što bih ja voljela raditi. VR porn danas je i dalje vrlo funkcionalan za muškarce, ali nadam se da će u bliskoj budućnosti biti pristupačniji i ženama.

Svijetom tehnologije, kao i svijetom pornografije, dominiraju muškarci. Gdje vidiš žene općenito u sljedećih nekoliko godina? I kakav je ženski pogled na seksualnu tehnologiju?

U New Yorku postoji organizacija koja se zove Women of Sex Tech i ona dijeli vrlo značajne informacije. Vidim nas okupljene zajedno, kako dijelimo informacije i savjete i međusobno se podržavamo. Nadam se da ćemo barem imati taj 'dodir ženstvenosti'.

Voljela bih da se jednog dana o meni govori kao o osobi koja je govorila o sjebanim stvarima

Stoya (Foto: Monika Nožinić) (Foto: Monika Nožini?)

Kakav je tvoj stav o seksualnoj edukaciji danas? Nedostaje li nam nešto kao društvu u cjelini?

Nedostaje nam puno toga. Ljudi rade veliki pritisak na pornografiju, koja je zabavni medij. Primjerice, film Fast and Furious ne može nas naučiti dobrim navikama u vožnji. U Americi imamo veliki problem u javnom zdravstvu jer ljudi nigdje ne mogu dobiti informacije o seksualnosti – zaštiti, testiranju na određene bolesti, pobačaju i slično. Moja nova kompanija je ZeroSpaces.com, stranica na kojoj nemamo samo videozapise, nego imamo i članke o različitim edukativnim seksualnim stvarima. Problem nastaje kada stranice poput Pornhuba preuzmu videozapis, postave ga bez naslova i bez ikakva sadržaja. Djeca vrlo lako mogu doći do videozapisa i ako im nije dovoljno dobro objašnjeno, izvuku stvari iz konteksta i tada nastaje problem. Kriza javnog zdravstva je sveprisutna, pogotovo u SAD-u, a političari će radije raspravljati o tome koliko je pornografija loša, a ne o oružju. Edukacija treba biti na prvom mjestu. Stvari koje postam na svom blogu HelloStoya.com stvari su koje ne može objaviti niti jedan respektabilan medij jer imaju određene standarde koji se tiču poštovanja. Da radim za Wordpress, GoDaddy, Tumblr, ne bih mogla o seksualnosti pisati i pričati na način na koji to radim na svojoj stranici.

Koji su tvoji najveći izazovi i poteškoće u poslu kojim se baviš?

Administarcija je najveći problem. Ljudi se obično iznenade kada čuju kolika je količina birokracije i papirologije u mom životu. Iznenađujuće je velik dio posla u pornografiji upravo papirologija, borba sa strogim pravilima i zakonima, posrednicima u plaćanju itd. Ljudi pretpostavljaju da se ja samo izvučem iz kreveta i pojavim na setu i da provodim puno vremena u spa-centrima, što nikako nije istina.

Kako bi htjela da te pamte kada jednog dana ostariš?

Voljela bih da me zapamte kao 'firestartera' (pokretača, op. a.). Možda malo zvuči bahato, ali to je taj mačizam u meni. Voljela bih da se jednog dana o meni govori kao o osobi koja je govorila o sjebanim stvarima.

O Stoyi i njezinoj profesiji zaista možemo misliti što god želimo, ali jedno je sigurno – osoba je koja istražuje život dubinski i prenosi nam svoja iskustva.

Pogledajte trailer filma Ederlezi Rising, sa Stoyom u glavnoj ulozi: 

Još brže do najnovijih tech inovacija. Preuzmi DNEVNIK.hr aplikaciju

Vezane vijesti

Još vijesti