Studija koju su vodili znanstvenici sa Sveučilišta East Anglia u Velikoj Britaniji pokazala je da mala djeca koja redovito čuju više govora imaju neurone koji se čine učinkovitijima. Skeniranje mozga pokazalo je da njihova područja za obradu jezika sadrže veću koncentraciju mijelina, izolacijske ovojnice koja okružuje neurone i omogućuje im brže i učinkovitije slanje poruka. Istraživanje je objavljeno u časopisu The Journal of Neuroscience.
Pomoć neuronima u bebinu mozgu
Nije poznato utječe li taj dodatni mijelin na jezične sposobnosti dvoipolgodišnjaka, ali znanstvenici sumnjaju da bi mogao imati važne koristi. Pojašnjavaju da je mijelin omotan oko neurona poput ljepljive trake oko cijevi s rupama. Drugačije rečeno, pomaže neuronu da prenese više signala od točke A do točke B, jačajući njegovu vezu s drugim neuronima.
Iako se treba još puno toga naučiti o ovim procesima, poruka skrbnicima je jasna – razgovarajte sa svojom bebom, malim djetetom, svojim djetetom. Ne samo da slušaju nego vaš jezični unos doslovno oblikuje njihove mozgove, savjetuje John Spencer, kognitivni psiholog sa Sveučilišta East Anglia.
Komplicirani učinci
Riječ je o jednostavnoj poruci, ali ona dolazi s nekim složenim rezultatima jer u studiji više razgovora nije uvijek promoviralo veću učinkovitost neurona u mozgu bebe. Znanstvenici su na više od 140 male djece i dojenčadi tijekom tri dana postavili uređaje za snimanje. U tisućama sati prikupljenih audiozapisa mogli su čuti ono što djeca slušaju svaki dan.
Nakon navedenih opažanja tim je odabrao nešto više od polovice te djece da se podvrgnu magnetskoj rezonanci dok spavaju. Među šestomjesečnom dojenčadi veći unos jezika na dnevnoj bazi bio je povezan s manjom mijelinizacijom, što je bio suprotan rezultat od onoga što je pronađeno kod dvije godine starije djece.
Neočekivani rezultati
Za znanstvenike je to bilo neočekivano, ali kako objašnjava Spencer, razvoj bebina mozga prirodno prolazi kroz faze. Ponekad je bebin mozak zauzet izgradnjom novih stanica, dok je drugi put zauzet pročišćavanjem stanica koje je već izgradio. Čini se da je u prvih nekoliko godina života rast mozga na prvom mjestu. Do druge godine dijete već ima volumen mozga od 80 posto odraslog čovjeka.
To sugerira da je pričanje jednako važno sa šest mjeseci kao i s 30 mjeseci, ali drugačije utječe na mozak jer je mozak u drugačijem 'stanju', piše Spencer u članku za The Conversation.
Iako je zasad riječ samo o nagađanjima, moguće je da slušanje više govora kod bebe stare šest mjeseci može odgoditi mijelinizaciju i umjesto toga olakšati rast mozga.
Izloženost govoru važna za djecu najmlađe dobi
Ipak, mnoge studije pokazale su da je izloženost govoru važna za djetetovu jezičnu obradu, vokabular, gramatiku i verbalno zaključivanje. Međutim, ostaje uglavnom nepoznato kako se te vještine prevode u procese u mozgu.
Samo nekoliko sati nakon rođenja bebin mozak pokazuje znakove da već uči glasove govora, takozvani baby talk je dugoročno povezan i s poboljšanim jezičnim vještinama. Prethodne studije otkrile su da djeca u dobi od četiri do šest godina koja više razgovaraju s odraslima također pokazuju veću mijelinizaciju u regijama mozga povezanim s jezikom. Nova istraživanja, međutim, proširuju sličan učinak čak i na djecu još mlađe dobi.
Djeca, čini se, upijaju više onoga što kažete nego što mislite.
Izvor: The Conversation