U nekim dijelovima Sredozemlja tlo brzo propada, a zemlja se pretvara u pustinju brže nego bilo gdje drugdje u Europskoj uniji, pokazala je nova analiza. Stručnjaci upozoravaju da je kombinacija neodrživih načina tretiranja zemljišta i klimatskih promjena iscrpila ograničene resurse do kritične točke.
Nedavna publikacija Europske komisije o zdravlju zemljišta pokazala je da do 70 posto tla u zemljama EU-a gubi sposobnost pružanja ključnih ekoloških funkcija, piše portal ScienceAlert.
Plitka tla Sredozemlja posebno su osjetljiva na prodor morske vode, eroziju, sušu i požare. Zapravo, u ovoj je regiji već uočena najviša stopa erozije u EU-u te istodobno najniža razina organske tvari u tlu.
U međuvremenu, gusta naseljenost u ovoj regiji rezultirala je izgradnjom novih velikih betonskih i asfaltnih ulica i onečišćenjem tla teškim metalima i pesticidima.
Kada je tlo zdravo, ono pohranjuje i odvodi vodu. Na njemu se uzgaja 95 posto hrane koju konzumiraju ljudi, a kada se dogodi degradacija tla, temeljni životni procesi koji se u njemu odvijaju ne mogu ispravno funkcionirati.
Degradacija tla je pogoršanje nekih ili svih svojstava tla čime ono postaje manje pogodno ili je skroz neupotrebljivo za proizvodnju hrane.
Degradacija se javlja i kao posljedica pogoršanja fizikalnih, kemijskih i bioloških svojstava tla, a rezultira zbijanjem, salinizacijom, acidifikacijom, onečišćenjem tla, gubitkom tla zbog erozije, gubitkom organske tvari tla, smanjenom biološkom raznolikošću ili dezertifikacijom.
Sredozemlje je oduvijek cijenjeno područje zbog svojih rajčica, grožđa i maslina, no takvu je dragocjenu zdravu hranu i način njezine proizvodnje sve teže podržati.
Unatoč tomu provedeno je vrlo malo istraživanja o faktorima koji potencijalno pridonose degradaciji tla u sredozemnoj regiji. Mnoge ranije provedene studije fokusirane su na degradaciju tla uslijed erozije, a samo su neke razmatrale i učinke biološke degradacije.
Poznato je da mravi i gliste pomažu u regulaciji hranjivih tvari pod zemljom, a njihovo djelovanje podupire sam integritet tla. Jesu li se ove prizemne zajednice promijenile zbog ljudskog djelovanja? I kako to utječe na njihovo okruženje? Na to pitanje autori istraživanja nemaju odgovore te tvrde da im ponestaje vremena da ih pronađu.
Suše su u Sredozemlju sve češća pojava još od 1950-ih i već su prisilile neke poljoprivrednike da napuste svoju zemlju, riskirajući dezertifikaciju, a ona može povećati mogućnost češćih šumskih požara.
Promjene u poljoprivrednim sustavima, zajedno s ostalim promjenama u korištenju zemljišta, rezultiraju kritičnim razinama gubitka staništa, ističu autori.
Ova su saznanja posebno zabrinjavajuća jer mediteransku regiju karakterizira izvanredna biološka raznolikost s velikim brojem endemskih vrsta.
U ovoj studiji, prvoj koja je proučila i sažela podatke o stanju tla u europskome dijelu Sredozemlja, ističe se da još uvijek ne postoji posebno zakonodavstvo EU-a koje štiti ruralna tla od urbanizacije.
Problemom zaslanjivanja tla ne bave se ni posebne politike EU-a, unatoč tomu što je studijom utvrđeno da ono predstavlja veliku prijetnju tlu.
Uočili smo opći nedostatak redovitih sustavnih procjena mediteranskog tla i formalnih ovlasti koje bi omogućile prikupljanje i sintezu dostupnih informacija, kažu autori studije objavljene u stručnome časopisu Science of the Total Environment.