Znanstvenici predviđaju da će se prvo arktičko ljeto bez leda dogoditi negdje oko sredine ovog stoljeća. Ta bi prekretnica došla i ranije, da primjerice nije bilo Montrealskog protokola, međunarodnog sporazuma koji zabranjuje štetne emisije plinova koji uništavaju Zemljin ozonski omotač.
Godine 1987. većina svjetskih zemalja sastala se u Montrealu kako bi dogovorili plan postupnog ukidanja upotrebe klorofluorougljika (CFC) i drugih aerosola koji nagrizaju Zemljin ozonski omotač. Navedene kemikalije su također i staklenički plinovi, i to nekoliko tisuća puta snažniji od ugljičnog dioksida.
Neočekivana odgoda
U to vrijeme najveća zabrinutost je bila za očuvanje ozonskog omotača, ali rezultirajući ugovor imao je i neočekivane koristi za ublažavanje klimatskih promjena, koje su u fokus došle kasnije. Montrelski ugovor smanjio je zagrijavanje, intenzitet tropskih ciklona i pomogao je pohraniti više ugljika u biljkama.
Istraživanje Marka Englanda sa Sveučilišta Exeter u Velikoj Britaniji i njegovih kolega, objavljeno u čaasopisu PNAS, pokazalo je sada da su učinci Montrealskog sporazuma odgodili, ali ne i spriječili, gubitak morskog leda na Arktiku zbog klimatskih promjena. On i njegov tim koristili su modele klime i leda kako bi projicirali opseg arktičkog morskog leda s Montrealskim protokolom i bez njega, uzimajući u obzir smanjene emisije CFC-a i posljedično vraćanje ozonskog omotača. Također su razmotrili učinke plinova koji se koriste za zamjenu CFC-a.
Rezultati analize pokazali su da bi bez Montrealskog protokola prvo arktičko ljeto bez leda bilo u nekom trenutku između 2030. i 2038. godine, ovisno o modelu. Sa sporazumom na snazi, otkrili su da se prvo ljeto bez leda može očekivati između 2037. i 2054. godine, uz pretpostavku umjerenih do visokih budućih emisija stakleničkih plinova.
Alarmantan pokazatelj
Prvo arktičko ljeto bez leda, definirano kao prvi rujan s manje od milijun četvornih kilometara leda, imalo bi posljedice za ekosustave i zajednice koje ovise o ledu, kao i za brodske rute, kaže England. To je alarmantan pokazatelj koliko smo promijenili klimatski sustav, naglašava.
England kaže da najbolje projekcije pokazuju da se pojava arktičkih ljeta bez leda približava trennutku neizbježnosti, čak i uz znatna smanjenja emisija. Koliko će se često pojavljivati, ovisit će o količini ispuštenih stakleničkih plinova, dodaje. Kontrola snažnih, ali kratkotrajnih emisija metana mogla bi biti posebno utjecajna u tom smislu.
No, primjena samog Montrealskog protokola također nije završena. U travnju su znanstvenici izvijestili o naglom porastu atmosferske koncentracije CFC-a od 2010. godine, unatoč zabrani njihove proizvodnje. Mnogi aerosoli koji se koriste za zamjenu CFC-a i sami su moćni staklenički plinovi, koji će se sada postupno ukidati nakon ažuriranja izvornog Montrealskog ugovora.
Izvor: New Scientist