Europska je unija posljednjih godina donijela cijeli niz odredbi koje uređuju prava potrošača, ali i tehnološki sektor u Europi. Dovoljno je podsjetiti na odredbu o GDPR-u, odredbu o jedinstvenom punjaču za elektroničke uređaje, a sve se češće raspravlja i o umjetnoj inteligenciji, biometriji, kibernetičkoj sigurnosti...
Među zastupnicima u Europskom parlamentu koji je veoma aktivan kad su pitanja vezana uz tehnologiju na dnevnom redu je i hrvatski europarlamentarac Tomislav Sokol. Iskoristili smo priliku i porazgovarali s njim o tehnološkim pitanjima koja "muče" EU, ali i o pitanjima o kojima se tek treba raspravljati.
Član ste odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača Europskog parlamenta i supotpisnik Rezolucije o jedinstvenom punjaču. Što točno ta rezolucija znači za građane? Što će se, i možda još važnije, kad, promijeniti?
Kao jedan od začetnika inicijative o uvođenju jedinstvenog punjača za mobilne uređaje i jedini hrvatski zastupnik u Odboru za unutarnje tržište i zaštitu potrošača Europskog parlamenta (IMCO) koji je supotpisnik Rezolucije o jedinstvenom punjaču iz 2020., zadovoljan sam zakonodavnim prijedlogom kojim se na području Europske unije uvodi jedinstveni punjač. Iako je Europska komisija zbog pojave pandemije kasnila sa zakonodavnim prijedlogom, u konačnici smo postigli veliku pobjedu za sve europske potrošače. Revizijom Direktive o radijskoj opremi USB-C postat će standardni utor za sve pametne telefone, tablete, kamere, naglavne slušalice, prijenosne zvučnike i ručne konzole za videoigre. Osim toga, potrošači će moći kupiti novi elektronički uređaj bez novog punjača. Tako će se spriječiti nepotrebno gomilanje elektroničkog otpada. Europska komisija procjenjuje da će se smanjenjem proizvodnje i odlaganja novih punjača količina elektroničkog otpada smanjiti za gotovo tisuću tona godišnje. Za potrošače to konkretno znači da će moći koristiti isti punjač za sve svoje uređaje, kao i da će bez problema u raznim situacijama moći posuđivati punjač od kolega i prijatelja, budući da će svi uređaji na sebi imati isti utor za punjenje. Također procjenjuje se da će nova pravila na godišnjoj razini potrošačima omogućiti uštedu od 250 milijuna eura jer neće morati kupovati nove punjače. Europska komisija predvidjela je razdoblje od dvije godine kao rok za prilagodbu novim pravilima. Kako očekujem da će čitav zakonodavan postupak ići dosta brzo sad kad je Komisija uputila prijedlog, očekujem da bismo već u 2024. mobitele mogli kupovati po novim pravilima.
Jesu li u planu kakve sankcije, ako se neki od proizvođača ne prilagode i ne uvedu jedinstveni punjač za svoj uređaj? Naime, pojavile su se informacije da bi Apple, ako se uvede univerzalni punjač, mogao uvest potpuno bežični iPhone. Spada li bežično punjenje pod Rezoluciju o jedinstvenom punjaču? Razmišljate li o jedinstvenom standardu za bežično punjenje?
Direktiva o radijskoj opremi ostavlja državama članicama mogućnost uvođenja sankcija koje se primjenjuju na gospodarske subjekte koji krše odredbe nacionalnog prava donesenog na temelju Direktive o radijskoj opremi pri čemu one mogu uvesti čak i kaznenopravne sankcije proizvođačima. Dakle, na državama članicama će biti da prilikom usklađivanja zakonodavstva sa zahtjevima iz Direktive odrede i sankcije koje u svakom slučaju moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. U odnosu na bežično punjenje, napominjem da je temeljni cilj uvođenja jedinstvenog punjača osigurati interoperabilnost kako bi se smanjila količina elektroničkog otpada, povećala praktičnost i u konačnici umanjio trošak za potrošače što je u srži cirkularne ekonomije. Zato se ne smije dogoditi da industrija mobilnih uređaja izigra pravila. Da se to ne bi dogodilo, Direktiva daje ovlast Komisiji da u ubrzanom postupku uskladi zakonodavstvo s tehnološkim dosezima bez da se a priori koče inovacije. Svi znamo da je bežično punjenje danas realnost, a ne znanstvena fantastika. Zato će Parlament kroz zakonodavni postupak naglasak staviti na interoperabilnost uređaja za punjenje bez obzira radi li se o kabelskom ili bežičnom.
Proizvođači pametnih telefona u posljednje vrijeme isporučuju pametne telefone bez punjača, navodeći da tako žele smanjiti količinu plastike, ali i smanjiti pakiranja samih uređaja. Smatrate li da je to korak u pravom smjeru ili samo marketinški trik?
Kao hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu, smatram da ovaj prijedlog izmjene Direktive donosi pravi omjer zaštite prava potrošača i željenog učinka zaštite okoliša. U praksi ovo znači da kao potrošač vjerojatno više nećete u kutiji s mobilnim uređajem dobivati punjač, što su mnogi proizvođači već usvojili te ne isporučuju uređaje s punjačima. Ne smatram da je to pogrešno, budući da prema podacima Europske komisije potrošač u prosjeku posjeduje tri punjača za mobilne telefone, od kojih dva redovito upotrebljava. Međutim, s obzirom na to da bi se punjači trebali prodavati odvojeno od mobilnih uređaja, inzistiram na tome da prodajna cijena mobilnih uređaja sada bude niža. Ovu ću situaciju s pozornošću pratiti u sklopu svog rada u odboru IMCO.
Često se bavite tehnološkim temama u kontekstu zaštite potrošača. Jedna od njih je uvođenje umjetne inteligencije u različite sfere života. Kakav je vaš stav o umjetnoj inteligenciji? Treba li ju i pod kakvim uvjetima uvoditi?
Europska unija proizvodi više od četvrtine svih industrijskih robota, a ima važnu ulogu i u razvoju programskih softvera. U zadnje tri godine, europsko financiranje istraživanja i inovacija u području umjetne inteligencije poraslo je za oko 70%. Međutim, to je još uvijek nedovoljno. 2016. u Europskoj uniji uloženo je oko 3.2 milijardi eura u umjetnu inteligenciju dok je istovremeno u Sjevernoj Americi uloženo 12.1 milijarda eura, a u Aziji 6.5 milijardi eura. Europska unija treba novi sustavni pristup umjetnoj inteligenciji da bi omogućila poticanje inovacija i išla u korak s trendovima digitalnog doba. Ranija dijagnostika zloćudnih bolesti, bolje upravljanje prometom ili pak racionalnije korištenje energenata samo su neki od primjera očite koristi koju primjena umjetne inteligencije donosi. Ogroman potencijal umjetna inteligencija pokazuje u području zdravstva. Da je tome uistinu tako svjedoče i najnovija istraživanja koja pokazuju da algoritmi umjetne inteligencije identificiraju rak dojke s približno 90 % točnosti u kombinaciji s analizom radiologa.S druge strane, 88 % građana smatra da se s umjetnom inteligencijom treba pažljivo upravljati. Stoga, prilikom njezinog reguliranje treba spriječiti moguće zlouporabe.
Kako onda uopće možemo regulirati samu umjetnu inteligenciju? Do koje razine ju treba ograničavati?
Pravilima koja će se izravno primjenjivati u državama članicama predviđa se stupnjevanje umjetne inteligencije temeljene na riziku koji se može očekivati. Temeljni cilj je zaštititi privatnost građana, spriječiti zlouporabu umjetne inteligencije te zajamčiti tehnološki rast i razvoj. Tako će sustavi umjetne inteligencije koji se smatraju jasnom prijetnjom sigurnosti, sredstvima za život i pravima ljudi biti zabranjeni. Bitno je napomenuti da tu, kao zabranjen, spada i koncept društvenog vrednovanja kojim se pomoću algoritama može prikupljati širok spektar podataka o građanima i njihovom ponašanju. Takav koncept predstavljao bi napad bez presedana na privatnost građana i europske vrijednosti. Nadalje, strogim uvjetima o visokorizičnoj umjetnoj inteligencije prema ovom prijedlogu podlijegat će i sustavi daljinske biometrijske identifikacije, odnosno prepoznavanja lica. To znači da će njihova upotreba u stvarnom vremenu u javnim prostorima u načelu biti zabranjena. Iznimke od uporabe strogo su ograničene na situacije kad se koriste u potrazi za nestalim djetetom, za sprečavanje konkretne i neposredne terorističke prijetnje ili za otkrivanje, lociranje, identificiranje ili istragu protiv počinitelja teškog kaznenog djela ili osumnjičenika za takvo djelo. Dodatan osigurač je i taj da će takvu upotrebu morati odobriti neovisno tijelo.
Često se govori o etici u primjeni i stvaranju umjetne inteligencije, no još uvijek nemamo globalno dogovoren set pravila. Može li EU napraviti nešto po tom pitanju?
Europska unija treba dvojako djelovati na području umjetne inteligencije. S jedne strane, treba rušiti birokratske i druge prepreke europskim poduzetnicima kako bi se na području Europske unije razvila snažna i probitačna digitalna industrija, a uporaba tehnologija poput umjetne inteligencije rezultirala otvaranjem atraktivnih i dobro plaćenih poslova za Europljane. S druge strane, trebamo biti globalni predvodnik u formiranju etičkih pravila primjene umjetne inteligencije, uz apsolutno poštivanje europskih vrijednosti i privatnosti građana, uz rad putem globalnih foruma kako bi i treće zemlje pristale na uvođenje zajedničkog globalnog etičkog okvira za UI.
Jedna od glavnih tema u posljednje vrijeme su velike tehnološke tvrtke i njihov monopol na tržištu? Kakav je vaš stav o tome i što bi, po vama, trebalo napraviti ili promijeniti? Hoće li EU poduzeti kakve mjere?
Prečesto smo bili svjedoci toga da čak i kazne koje su se izricale u milijardama eura ne sprječavaju velike globalne platforme poput Facebooka, Googlea, Amazona ili Applea u nepoštenim praksama usmjerenima protiv interesa europskih potrošača. Stoga pozdravljam skoro donošenje Akta o digitalnim tržištima, kojim će Europska komisija dobiti dodatan pravni mehanizam za postupanje prema platformama koje sustavno krše europska pravila. To je u ostalom bila temeljna ideja Mišljenja Odbora IMCO o politici tržišnog natjecanja čiji sam bio izvjestitelj EPP-a. Zadovoljan sam što će novi Akt omogućiti čak i strukturne sankcije u vidu rasprodaju dijelova kompanija za koje se pokaže da novčane sankcije na njih nemaju učinka. Naravno, to nije jedini razlog zašto se donosi Akt o digitalnim tržištima i njemu srodan Akt o digitalnim uslugama. Možda najvažniji razlog je stvaranje ujednačenih tržišnih uvjeta na svjetskom tržištu kako bi europski poduzetnici mogli uspješno konkurirati velikim platformama, od kojih većina dolazi iz trećih država.
Posljednje dvije godine svijet se suočava s povećanim brojem lažnih vijesti (fake news) i širenjem dezinformacija, prvenstveno putem društvenih mreža. Je li to moguće zaustaviti? Odnosno kako se boriti proti takve infodemije?
Paralelno s izbijanjem pandemije, svijet je pogodila i infodemija, odnosno poplava netočnih informacija plasiranih s ciljem stvaranja panike među građanima. Nažalost, svakodnevno svjedočimo sustavnoj kampanji koja se protiv cijepljenja provodi na društvenim mrežama, širenjem lažnih informacija, što izravno utječe na broj cijepljenih i oboljelih. Poučeni ovom situacijom, sada znamo da moramo stvoriti protokole koji će omogućiti filtriranje netočnih i uklanjanje ilegalnih sadržaja sa društvenih mreža. Lažne informacije na društvenim mrežama postojale su i ranije, ali su s pandemijom postale doslovno pitanje života ili smrti. Tu prije svega mislim na netočne i znanstveno neutemeljene tvrdnje o bolesti COVID-19 ali i pojavu proizvoda na internetu za koje se pogrešno tvrdilo da liječe ovu bolest. Radi se o dubokom problemu čije rješavanje obuhvaća i kazneno pravo, medijsko zakonodavstvo, odnose s trećim državama, ali i obrazovni sektor koji mora oblikovati nove generacije koje će biti u stanju razlučiti točne informacije od dezinformacija. Pri tome moramo spriječiti cenzuru i korištenje društvenih mreža u svrhu promoviranja jedne ideološke opcije.
Sve su češći slučajevi pojave deepfake videa, koji su sve bolji pa je teško razaznati što je istina? Kako se građani mogu zaštititi, odnosno što mogu napraviti kako bi lakše prepoznali takva videa i izbjegli eventualne prijevare?
Deepfake videa još su jedna zabrinjavajuća pojava koja je u kratkom roku eksplodirala do dostupnosti milijardi takvih sadržaja na društvenim mrežama, a alate za izradu istih danas već možete imati i kao aplikaciju na svom mobilnom uređaju. Europol je zatražio dodatna ulaganja Europske unije u alate kojima bi se deepfake razotkrivao i sklon sam podržati takve incijative, kao i sve mjere koje sam ranije spomenuo kao odgovor na lažne informacije na društvenim mrežama. Ali najučinkovitije oružje u borbi protiv deepfakea je zajednički rad na općoj medijskoj pismenosti građana Europske unije, osobito od najmlađe dobi kroz obrazovni sustav, edukacija građana o tome koje izvore mogu smatrati vjerodostojnima, kako prepoznati lažnu informaciju te kako provjeriti pouzdanost pojedine informacije.
Jedno od pitanja koje također povezuje zaštitu potrošača i tehnologiju su kriptovalute, koje su u Europi još uvijek u sivoj zoni. S jedne strane građani sve češće ulažu u kriptovalute (neki više, neki manje uspješno), a s druge strane države te kriptovalute ne smatraju "pravim novcem". El Salvador je pak uveo bitcoin kao legalno sredstvo plaćanja. Kakvi su planovi s kriptovalutama u EU?
Kriptovalute realnost su današnjice i očitim se ukazuje da će njihova popularnost s vremenom sve više rasti. Kao takve, onu su već dulje vremena predmetom interesa regulatora. Na Europskoj uniji je da formulira odgovarajući pravni okvir koji će uzeti u obzir sve potencijalne negativne i pozitivne strane kriptovaluta. S tim u vezi Europska komisija je prošle godine predložila Uredbu o tržištima kriptoimovine, a Europski parlament sada je u postupku zauzimanja stajališta za pregovore. Kad govorimo o potencijalno negativnim stranama, jasno je kako je kod kriptovaluta ponekad teško utvrditi njegova imatelja, što može pogodovati poreznoj evaziji ili čak financiranju kriminalnih i terorističkih aktivnosti. Također, ako nešto pođe po zlu, nema središnje bankarske institucije koja može u tom smislu intervenirati . S druge strane, brojni trgovci rado primaju kriptovalute kao sredstvo plaćanja jer kod njih nema provizije kakva je uobičajena kod plaćanja kreditnim karticama. Dio građana Europske unije također kriptovalute vidi kao investicijsku priliku te ulaže u njih jednako kao u druge kategorije imovine. Stoga nam je potrebno zajedničko europsko rješenje za kriptovalute kojim bismo umanjili rizike od potencijalnih zlouporaba i, što je najvažnije, zaštitili građane od situacija u kojima bi se ulaganja u kriptovalute pretvorila u prijevaru na njihovu štetu. Iznad svega, potrebno je educirati građane o kriptovalutama te rizicima i prednostima koje one donose.
Na kraju, velik dio naših života preselio se u digitalnu sferu. Koristimo pametne telefone, digitalne potpise, e-bankarstvo, dopisujemo se s najmilijima putem brojnih aplikacija... To je posebno zanimljivo hakerima i kibernetičkim kriminalcima, koji putem ransomwarea i krađe podataka žele zaraditi. Kakvo je stanje s kibernetičkom sigurnošću na području EU i što se poduzima kako bi se građane zaštitilo?
Sve snažnijom digitalizacijom svih sfera života, kibernetička sigurnost postaje jedno od najvažnijih pitanja. Od individualnih napada hakera i kriminalaca na pojedine građane, njihove uređaje i osobne podatke, do zlonamjernih kiberoperacija protiv Europske unije i njezinih država članica, koje razne države i nedržavni akteri poduzimaju s ciljem podrivanja samog demokratskog ustroja EU, svjedoci smo nedovoljne zaštite i velike ranjivosti na području kibernetičke sigurnosti. Uz to alarmantni su podaci o kibernetičkim napadima na europske kompanije s ciljem otuđenja poslovnih tajni, a posebno je osjetljiva i energetska infrastruktura. Stoga zagovaram donošenje zakonodavnog okvira kojim bi se Europska unija i države članice ojačale u borbi protiv kibernetičkih ugroza, ali i koordinirani odgovor na razini Unije, uključujući zajedničke kapacitete država članica za potporu, te pojačanu suradnja EU-a i NATO-a koja se temelji na razmjeni informacija, najboljih praksi i vježbama. Također, plan je osnovati zajedničku jedinicu za kibersigurnost. Da bismo uspostavili europski okvir za upravljanje kibersigurnosnim krizama od strateškog je značaja povećati ulaganja u kapacitete kiberobrane radi poboljšanja otpornosti i strateških kapaciteta EU-a i država članica, naročito kroz programe Digitalna Europa i Obzor Europa. Ako želimo očuvati naš, europski način života, moramo zauzeti ambicizniji pristup u globalnoj politici..