Niti revolucije nisu što su nekad bile, pokazalo se na primjeru Egipta i njegovih nedavnih masovnih prosvjeda protiv diktatora Hosnija Mubaraka.
Egipat, a nešto ranije prije njega i Tunis, ostat će u povijesti zabilježeni kao prvi slučajevi gdje je došlo do masovnog proboja i integracije informacija sa društvenih mreža
u srž medijskih izvještaja koji su tih dana kolali svjetskim medijima.
Prateći tok egipatske revolucije u siječnju i veljači iz dana u dan, a putem informacija koje su se pojavljivale u obliku tweetova koje su marljivo arhivirali, Nadia Idle i Alex Nunns su nakon Mubarakovog pada došli na zanimljivu ideju - ispričati svijetu priču o Egiptu, ali u obliku 'knjige tweeteva' !
Ideju su odlučili predstaviti Colinu Robinsonu, predstavniku njihove (tada tek buduće) izdavačke kuće 'OR Books'.
'Moram priznati da sam bio pomalo skeptičan u početku, jer sam mislio da će cijela stvar biti previše labavo povezana' , kaže gospodin Robinson, 'knjiga predstavlja jednu zaista cjelovitu , a i fluidnu sliku svega što se događalo.'
No, zanemarivši početnu dozu skepticizma OR Books su odlučili ideju 'knjige tweetova' pretočiti u stvarnost, pa će tako knjižare (bile one 'offline' ili 'online' prirode) svoje prve primjerke dobiti 21. travnja ove godine i to pod naslovom 'Tweets from Tahrir'.
Knjiga će biti, kako kaže New York Times - prva takve vrste u svijetu, a čitatelje će kronološki voditi kroz svaki dan revolucije tweetovima dužine 140 znakova ili kraćih, sve od samog početka prvih prosvjeda, pa do konačne ostavke dotadašnjeg predsjednika-diktatora Hosnija Mubaraka 11. veljače 2011. godine.
Uz same tweetove, bitno je spomenuti da će knjiga sadržavati i fotografije zabilježene tih dana na tlu Egipta, a i komentare na same tweetove nastale u jeku revolucije.
Uzme li se u obzir da se radi o prvoj službeno zabilježenoj knjizi takve vrste, a i svjež način pristupanja prikupljanju materijala koji tvore knjigu 'Tweets from Tahrir', izdavači su se našli na poprilično 'neutabanom' terenu s pravnog aspekta - konkretno, autorskih prava onih koji su originalni autori tweetova - a koji zajednički isprepleteni, pričaju priču o revoluciji Egipta.
Ian Crunch sa sitea New Yorker kaže da većina tweetova ionako ne može biti zaštićena copyrightom, ali i tvrdi da 'puno korisnika znaju da njihovi tweetovi mogu završiti na CNN-u, što neki od korisnika i priželjkuju, no vjerujem da mnogi od nas zaboravljaju točno koliko zaista daleko naše misli sadržane u 140 znakova mogu doprinijeti.'
U svrhu pripreme na moguće probleme s autorskim pravima, izdavač je ipak odlučio 'igrati na sigurno' pa potražiti pisce tweetova i dobiti njihov 'blagoslov' prije nego knjiga krene u tisak.
I. Crunch tvrdi 'Bez obzira na to da većina Tweetova nije pod copyrightom, budućnost će osnažiti pitanje autorskih prava na sadržaje koji se pojavljuju na društvenim mrežama, a koji s vremenom postaju sve bitnije komponente medijskih izvještaja sa terena.'
Bilo kako bilo, nije teško doći do zaključka da ova knjiga ima potencijal pokrenuti lavinu uradaka cijele jedne nove književne forme, i to one u kojoj je autor djela nije pojedinac - već masa.