Milijuni ljudi diljem svijeta izgubili su vid zbog bolesti, genetskih poremećaja ili nesreća. Neki su rođeni slijepi, drugi su tijekom života izgubili vid. I bez obzira na to koliko se dobro mogu prilagoditi svijetu oko sebe, povratak vida bila bi im najveća želja.
Tračak nade mogao bi biti slučaj slijepog čovjeka kojemu su liječnici, zahvaljujući genskoj terapiji, uspjeli djelomično povratiti vid.
Kako je objavljeno u Medical Xpressu, tim znanstvenika koji se bave genetski reformiranim ganglijskim stanicama mrežnice kako bi im povratili osjetljivost na svjetlo, uspio je 58-godišnjem pacijentu, koji je izgubio vid zbog genetskog poremećaja koji utječe na raspadanje stanica koje apsorbiraju svjetlo i pretvaraju ga u signale koji se šalju u mozak (Retinitis pigmentosa).
Liječnici su korištenjem posebnih naočala, uspjeli pomoći čovjeku da "izađe" iz potpune sljepoće i prepozna veće predmete, ali i, primjerice, zebru na pješačkom prijelazu.
Kako je pojasnio dr. Jose-Alain Sahel, voditelj studije i predsjednik oftamologije na Sveučilištu Pittsburgh, ovo je prvi slučaj slijepe osobe koja je prijavila "bilo kakvo poboljašanje vida ostvareno pomoću optogenetike", odnosno genske terapije stanica odgovornih za vid.
U ovom slučaju, liječnici su koristili optogenetiku kako bi učinili gornji sloj ganglijskih stanica fotoosjetljivima te tako zaobišli donji sloj fotoreceptora koji više nije funkcionirao. Liječnici su potom pacijentu u oko ubrizgali neaktivan virus prehlade koji je u sebi sadržavao genetski kod za kanalni rodopsin ChrimsonR, koji može detektirati narančasto svjetlo.
Nakon toga, ostavili su mrežnicu pet mjeseci da se oporavi i prihvati genetske promjene, da bi potom dali pacijentu posebne naočale koje projiciraju sliku na valne duljine narančaste boje na mrežnicu. Sahel je pojasnio kako pacijent nije odmah prijavio promjene u vidu, već je trebalo proći sedam mjeseci intenzivnog učenja, da bi se pojavili prvi, spontani znakovi poboljšanja.
Studija koja u detalje opisuje cijeli proces objavljena je u časopisu Nature Medicine.
Iako ovo postignuće smatraju velikim korakom naprijed, autori studije upozoravaju kako ne očekuju da će se vid pacijentu toliko popraviti da on može samostalno čitati ili prepoznavati lica. Za takve je radnje potreban puno bolji vid, što je u ovom slučaju teško ostvariti.
Također ističu kako ovo nije jedini pacijent koji je bio uključen u studiju, no jedini je, zbog pandemije COVID-19, uspio dovoljno dugo vježbati s posebnim naočalama i prijaviti promjene u vidu. Ostali zbog pandemije nisu mogli putovati u medicinske centre i vježbati s posebnim naočalama.
Izvor: Medical Xpress