Nedavno istraživanje identificiralo je sedam gena - MAPT, TNFSF12, GZMB, SIRPB1, GNLY, NMB i C1RL - koji značajno utječu na brzinu starenja mozga. Ti su geni identificirani analizom MRI skeniranja i genetskih podataka od gotovo 39.000 pojedinaca prosječne dobi od 64 godine iz britanske baze podataka UK Biobank.
Studija, koja je objavljena u časopisu Science Advances, koristila je model dubinskog učenja, 3D-ViT, za procjenu biološke starosti mozga, otkrivajući da su znakovi ubrzanog starenja bili istaknuti u regijama mozga ključnim za kognitivne funkcije.
Značajno otkriće studije bila je korelacija između razlike u dobi mozga i rezultata kognitivnih testova. Sudionici koji pokazuju veću razliku između svoje kronološke dobi i procijenjene biološke dobi mozga imali su lošije rezultate u kognitivnim procjenama, što sugerira da ti genetski čimbenici mogu izravno utjecati na kognitivni pad.
13 potencijalnih pomagača
Istraživanje je također istaknulo 13 lijekova i dodataka prehrani koji bi potencijalno mogli ublažiti učinke ovih gena na starenje mozga:
1. Kolekalciferol: Dodatak prehrani u obliku vitamina D.
2. Dasatinib: Lijek koji se koristi u liječenju leukemije.
3. Diklofenak: Nesteroidni protuupalni lijek koji se koristi za uklanjanje boli i upale u različitim stanjima.
4. Doconexent: Dodatak prehrani u obliku omega-3 masnih kiselina.
5. Estradiol: Oblik estrogena koji se obično koristi u hormonskoj nadomjesnoj terapiji.
6. Hidrokortizon: Obično se propisuje za liječenje ekcema.
7. Mekamilamin: Lijek koji snižava krvni tlak.
8. Nikotin: Obično se povezuje s duhanskim proizvodima.
9. Prasteron: Koristi se za ublažavanje vaginalne boli tijekom menopauze.
10.-11. Kvercetin i Resveratrol: Oba su dodaci prehrani u obliku antioksidansa.
12. Sirolimus: Imunosupresiv koji se često propisuje nakon transplantacije bubrega.
13. Testosteron: Primarni muški spolni hormon.
Autori istraživanja upozoravaju da pojedince treba poticati da razmotre potencijalne rizike povezane s uzimanjem lijekova ili dodataka za usporavanje starenja, jer te intervencije mogu imati neželjene negativne posljedice po njihovo zdravlje.
Što kažu stručnjaci?
Dario Valenzano s Leibniz instituta za starenje u Njemačkoj komentirao je metodologiju navedenog istraživanja.
Rad pruža konkretne ciljeve za izravne prateće eksperimentalne i kliničke intervencije, rekao je.
Suprotno tome, Richard Siow s King's Collegea u Londonu naglasio je složenost navedenog genetskog utjecaja na starenje mozga.
Samo zato što imate određeni genetski profil ne znači da će ti geni uvijek igrati ulogu, smatra on. Nadalje je istaknuo da životni stil i okolišni čimbenici, poput pušenja i velike konzumacije alkohola, mogu modulirati ekspresiju gena i pridonijeti kognitivnom padu.
Oslanjanje studije na podatke iz UK Biobank postavlja pitanja o primjenjivosti rezultata studije na druge populacije. Siow je istaknuo nužnost dodatnih istraživanja među različitim skupinama, uključujući one u Africi, Južnoj Americi i istočnoj Aziji, kako bi se utvrdila univerzalnost tih genetskih povezanosti sa starenjem mozga.
Izvor: New Scientist