Astronomi su identificirali 128 dodatnih prirodnih satelita koji kruže oko planeta Saturna, dovodeći njihov ukupan broj na nevjerojatnih 274, što nadmašuje one svih ostalih planeta u Sunčevom sustavu zajedno. Kako tehnologija teleskopa napreduje, astronomi postavljaju pitanje o granici između mjeseca i običnog svemirskog kamenja.
Edward Ashton iz nacionalne akademija Academia Sinica u Tajvanu i njegovi kolege, koristili su kanadsko-francusko-havajski teleskop kako bi otkrili te dosad nedostižne prirodne satelite oko Saturna. Snimajući slike tijekom nekoliko sati i usklađujući ih sa Saturnovim kretanjem, otkrili su blijede objekte koji su bili inače previše tamni da bi ih se drugačije otkrilo.
Formiranje i karakteristike
Svaki novootkriveni mjesec ima između 2 i 4 kilometra u promjeru i vjerojatno je nastao kao posljedica sudara drevnih Saturnovih mjeseca, pojašnjava Ashton.
To su mali mali kamenčići koji lebde u svemiru, tako da neki ljudi to možda neće smatrati baš uspjehom. No, mislim da je važno imati katalog svih objekata u Sunčevom sustavu, kaže Ashton.
Unatoč opsežnim podacima, primjećuje Ashton, ti mjeseci izgledaju kao obične "nejasne mrlje". Iako bi jači teleskopi mogli pružiti bolju rezoluciju, njihova manja vidna polja zahtijevala bi dodatno snimanje.
Službeno priznanje i imenovanje
Međunarodna astronomska unija (IAU) priznala je ta nova otkrića, dajući Ashtonovu timu pravo da ih imenuje. Ashton, Kanađanin, konzultirao se s predstavnicima starosjedilačkog stanovništva radi prijedloga i razmatra javni natječaj za imenovanje tog pozamašnog broja novih Saturnovih prirodnih satelita.
Posljednjih godina, promatranja koja su u tijeku otkrila su brojne Saturnove mjesece, uključujući njih 20 u 2019. godini i njih 62 u 2023. godini. Ashton vjeruje da ih postoje još tisuće, iako bi daljnja otkrića mogla zahtijevati nova tehnološka poboljšanja.
Buduća komercijalna korist?
Mike Alexandersen iz Centra za manje planete, koji djeluje pod IAU-om, napominje da će poboljšanja teleskopa nastaviti otkrivati nove mjesece, ali da i dalje ostaju izazovi njihove klasifikacije.
Znam da je IAU odlučio da, zbog broja mjeseca koji vjerojatno postoje, neće dati prioritet imenovanju svega što je manje od 1 kilometra, pojasnio je.
Elizabeth Day s Imperial Collegea u Londonu sugerira da bi precizno mapiranje moglo poslužiti i komercijalnim interesima.
Možda bismo željeli izvući resurse iz asteroida i mjeseca u Sunčevom sustavu, tako da je za to važno dobro razumjeti što se i gdje nalazi, ističe Day.
Izvor: New Scientist