Jedna od zemalja koja je iznimno hvaljena zbog načina na koji su se suočili s epidemijom koronavirusa je Island. Mala otočna država na vrijeme je reagirala korištenjem metoda testiranja, praćenja zaraženih osoba i njihovih kontakata te njihovom izolacijom, što se pokazalo odličnom formulom. Broj zaraženih od kraja veljače, od kada je zabilježen prvi slučaj, do danas iznosi oko 1800, uz deset preminulih osoba, a treba naglasiti da se Island nije odlučio na potpunu karantenu i zatvaranje kao i brojne druge države. Iako su uvedena ograničenja oko broja osoba koje se mogu okupljati na istom mjestu, osnovne škole i neki restorani ostali su otvoreni, uz određene mjere predostrožnosti.
U borbi protiv širenja virusa SARS-CoV-2, vlada ove zemlje koristi i jedan napredni tehnološki alat - aplikaciju Rakning C-19 koja je lansirana početkom travnja s ciljem jednostavnijeg i bržeg praćenja prijenosa virusa. Aplikacija koristi podatke GPS-a kako bi se stvorili zapisi kretanja i lakše pratile zaražene osobe i njihovi potencijalni kontakti. Čak oko 40 posto stanovnika Islanda instalirali su tu aplikaciju na svoje pametne telefone, no kako prenose na MIT Technology Reviewu, čini se kako su očekivanja bila puno veća. Tehnologija je manje ili više… neću baš reći beskorisna…, komentirao je Gestur Palmason, jedan od inspektora islandske policije zadužen za praćenje kontakata zaraženih. Aplikacija u nekoliko slučajeva zaista pokazala korisnom, no njeno predstavljanje i korištenje ipak nisu donijeli neku revoluciju.
Iako Palmason ne negira određeni pozitivan utjecaj aplikacije jer je zaista bilo situacija u kojima su podaci bili korisni te je pohvalio kombinaciju korištenja obje metode, klasičnog praćenja kontakata (telefonom i slično) te putem aplikacije, smatra kako je utjecaj korištenja te aplikacije ipak prenaglašen jer ljudi žele što prije pronaći neko tehnološko rješenje s kojim bi riješili pandemiju. Neka svima bude jasno da ručno traženje nije ništa manje važno, rekao je u razgovoru za medije.
Iskustvo s Islanda može biti iznimno važno i za druge zemlje u kojima se razmišlja o uvođenju tehnoloških rješenja i aplikacija za praćenje kontakata koje, među inim, donose i potencijalne probleme s privatnosti korisnika. Činjenica da, iako čak 40 posto stanovnika koristi aplikaciju, nema neke velike razlike u odnosu na klasično praćenje kontakata, postavlja se pitanje potrebe uvođenja takvih aplikacija i u drugim državama.
