Kako očuvati čovječanstvo, ako život na Zemlji više ne bude moguć? Recimo u slučaju katastrofalnog događaja poput smrtonosne epidemije, erupcije supervulkana, svjetskog nuklearnog rata ili pak udara asteroida?
Upravo su se tim pitanjem pozabaviti znanstvenici sa Sveučilišta Arizona, koje predvodi Jekan Thangavelautham. U svom stručnom radu nazvanom "Lunarne špilje i vulkanske cijevi za modernu arku", autor predlaže stvaranje svojevrsne moderne arke ili sigurnog trezora na Mjesecu u kojem bi bili pohranjeni uzorci ljudskog genskog materijala, a koji bi mogli biti iskorišteni za stvaranje novog čovječanstva u slučaju katastrofe.
Iako ovakav prijedlog možda izaziva podsmjehe i zvuči poput nečega iz znanstvene fantastike, znanstvenici koji iza njega stoje odradili su svoj posao i sve pomno izračunali. Tako su zaključili kako bi bilo potrebno na Mjesecu pohraniti oko 6,7 milijuna uzoraka kriogenski smrznutih spermija, jajašaca, spora i sjemena.
Thangevelautham je uvjeren kako bi za transport svih tih uzoraka na Mjesec bilo potrebno "samo" 250 letova. Za usporedbu, za gradnju Međunarodne svemirske postaje, bilo je potrebno tek 40 letova.
Jednom kad dospiju na Mjesec, uzorci bi bili pohranjeni u lunarnim špiljama i vulkanskim cijevima ispod površine, a za održavanje stalne temperature brinuli bi se solarni paneli na površini. Spremanje uzoraka u unutrašnjost Mjeseca zaštitilo bi ih od zračenja, te im produžilo vijek trajanja.
Podsjetimo, upravo su špilje i vulkanske cijevi ocijenjene kao najbolje mjesto za podizanje lunarne baze.
Ideja o "Lunarnoj arki" još uvijek je na razini znanstvenog rada, ali to ne znači da nema potencijala za realizaciju. Treba samo podsjetiti da je "Trezor Sudnjeg dana" koji se nalazi u Norveškoj i u kojem su pohranjeni uzorci sjemena iz cijelog svijeta, već ugrožen globalnim zagrijavanjem te se počelo razmišljati o tome što sa svim tim uzorcima ako se zemlja oko trezora otopi i počne zagrijavati. Možda je upravo Mjesec pravi odgovor.
