Tim predvođen znanstvenicima sa kineskog sveučilišta Shandong analizirao je kovitlajuću masu plazme promjera 1000 kilometara, na visini od više stotina kilometara iznad Sjevernog pola te su otkrili da ta plazma ima oblik ciklona sa središtem u kojem su strujanja gotovo ravna nuli. No umjesto kiše ta masa plazme "kišila" je elektrone.
Svemirski uragan kretao se u smjeru obrnutom od smjera kazaljke na satu i trajao je oko osam sati prije negoli se raspao.
Znanstvenici upozoravaju da bi takve oluje visoko u Zemljinoj atmosferi mogle remetiti GPS sustave, ali i pružiti bolje razumijevanje svemirskih vremenskih utjecaja.
Profesor Mike Lockwood sa Sveučilišta Reading u Velikoj Britaniji kaže da bi ti svemirski uragani mogli biti univerzalni fenomen na planetima i mjesecima koji imaju magnetsko polje i plazmu.
Sve dosad nije bilo uopće sigurno postoje li svemirski uragani plazme, stoga je dokaz toga s tako izrazitim promatranjem nevjerojatan, kaže Lockwood.
Ti svemirski uragani vjerojatno nastaju tijekom neobično velikog i brzog prijenosa energije solarnog vjetra i nabijenih čestica u viši sloj Zemljine atmosfere, pojašnjava.
Prijašnja promatranja otkrila su svemirske uragane na Marsu, Saturnu i Jupiteru.
Ovo najnovije otkriće zapravo je prvo promatranje svemirskog uragana u gornjem dijelu Zemljine atmosfere.
Uragan je jasno povezan s jakim prijenosom energije i mase, stoga uragan u gornjem dijelu Zemljine atmosfere mora biti silovit i učinkovito prenijeti energiju i zamah solarnog vjetra/magnetosfere u Zemljinu ionosferu, stoji u studiji objavljenoj u znanstvenom časopisu Nature.
Znanstvenici su taj uragan zapravo uočili još u kolovozu 2014. godine te su ga tad zabilježili kao stabilno međuplanetarno stanje magnetskog polja (IMF). IMF je solarno magnetsko polje koje solarni vjetar odvlači od sunčeve korone.
U studiji je objašnjeno kako svemirski uragani otvaraju kanal brzog prijenosa energije iz svemira u ionosferu i termosferu, što može pomoći u otkrivanju važnih detalja o učincima svemirskih vremenskih utjecaja, poput povećane vučne sile na satelitima, poremećaja u visokofrekventnoj radijskoj komunikaciji te većem broju grešaka u radarskom lociranju preko horizonta, satelitskoj navigaciji te drugim komunikacijskim sustavima.
Izvor: Daily Mail
