Seizmološka služba koja djeluje pri Geofizičkom odsjeku Prirodoslovnog matematičkog fakulteta u Zagrebu napravila je nekoliko zanimljivih tekstova o potresu koji je 22. ožujka 2020. pogodio Zagreb.
Kako ističu "glavni potres zagrebačke serije možemo smatrati vrlo jakim potresom" jer je procijenjeno da je najveći intenzitet zagrebačkog potreba iznosio VII stupnjeva EMS ljestvice.
Sam potres bio je dovoljno jak da zatrese prozore i vrata u Slavoniji i riječkom području, ističu u tekstu doc.dr.sc. Iva Dasović, dr.sc. Marija Mustać i Helena Latečki.
Napominju da serija naknadnih potresa još uvijek traje, a u prva tri tjedna zabilježeno je 146 potresa jače magnitude, dok su nakon toga potresi bili rjeđi i slabiji.
Većina Zagrepčana osjetila je naknadne potrese, posebice oni koji žive u naseljima najpogođenijima potresom - Markuševec i Čučerje. Njima slabu utjehu daje podatak kako je većina žarišta potresa bila na dubini od 12 do 20 kilometara.
Iako Zagrepčani još uvijek povremeno osjećaju podrhtavanje tla, iz Seizmološke službe poručuju kako se nazire kraj tim podrhtavanjima.
Premda nije moguće točno reći koliko će još dugo trajati serija zagrebačkih potresa, iz Omorijevog zakona može se procijeniti da će za oko godinu i pol razina seizmičnosti na području Zagreba biti približna onoj koja je bila prije glavnog potresa, ističu u radu Dasović i suradnici.
Kad će sljedeći potres?
Većina bi građana Zagreba voljela znati kad će sljedeći potres i koliko će biti jak. Kako ističu sami seizmolozi, "pedviđanje potresa bio je jedan od glavnih ciljeva seizmologije od njenih početaka i san većine seizmologa". Tijekom posljednja dva stoljeća istraživani su različiti potencijalni signali koji bi mogli najaviti potresi, no do sad nije pronađen pouzdan pokazatelj nadolazećeg potresa.
Istina je, zabilježene su razne pojave koje se dogode prije potresa. Međutim, ne dogode se sve pojave prije svih potresa nego se u različitim seizmički aktivnim područjima javljaju različite prethodne pojave. Tako u područjima s većom koncentracijom plina radona može doći do povećanja njegove koncentracije prije nekih potresa, u određenim geološkim okruženjima može doći do promjene kemijskog sastava vode… I to se ne dogodi uvijek nego postoje potresi bez ikakvih „najava“, ističu.
Iako je tijekom godina uložen velik napor i novac ne bi li se pronašla dobitna formula, još uvijek nije moguće predvidjeti ili izbjeći potres.
Izbjegavanje potresa nije rješenje, naprosto moramo naučiti živjeti s njima. Ne želimo nikoga plašiti izjavama da se u Zagrebu može dogoditi i jači potres, ali toga moramo svi biti svjesni i pripremiti se u najvećoj mogućoj mjeri kako bi šteta bila što manja, ističu seizmolozi i podsjećaju na edukativne materijale Civilne zaštitne.
Ipak neke zemlje, poput Japana i SAD-a, uvele su sustave ranih upozorenja na potrese koji funkcioniraju. Zašto to nije moguće napraviti i u Hrvatskoj?
Jedan od problema je što su, bar u slučaju Zagreba, izvori potresa previše blizu grada da bi se na vrijeme moglo detektirati potres i odaslati upozorenje. Žarišta najjačih potresa koji pogađaju Japan nalaze se u Tihom oceanu i potrebno je oko 90 s da razorni valovi stignu do gusto naseljenog dijela i energetskih postrojenja. U slučaju proljetnog zagrebačkog potresa protekle su samo dvije sekunde od prve najave potresa (P-val u Markuševcu) do dolaska razornijeg S-vala u centar Zagreba. Za sam Markuševac i naselja blizu epicentra, radi se o vremenu od samo jedne sekunde! Stoga su upozorenja i automatizirani sustavi npr. zaustavljanja vlakova i tramvaja teško izvedivi za Grad Zagreb, ističu seizmolozi, ali dodaju kako bi o tome trebalo razmisliti u sklopu zaštite važnih objekata poput NE Krško.
No, dok Zagreb i Hrvatska ne dobiju takve sustave ili seizmolozi ne otkriju kako predvidjeti potres, građanima preostaje educirati se o tome što napraviti u slučaju potresa i graditi građevine otporne na potres.
Zahvaljujući znanju o potresima, lociranju čak i sitnih potresa koji se gotovo svakodnevno događaju u Hrvatskoj te traženjem i provjerom informacija o povijesnim potresima, možemo dobro procijeniti kakve građevine trebamo imati da izdrže potresno djelovanje. Zato imate nas seizmologe i zato nam treba razvijena mreža seizmoloških postaja: da što bolje upoznamo naše potrese, strukturu Zemlje i rasjede te omogućimo što kvalitetnije informacije za one koji će ih moći upotrijebiti da umanjimo rizik, poručuju na kraju seizmolozi uz napomenu da je i ovaj zagrebački potres imao svoju svijetlu stranu - znanstvenicima je omogućio da po prvi put s modernim uređajima bolje upoznaju geometriju Sjevernog rubnog medvedničkog rasjeda. A to im može pomoći da u budućnosti bolje savjetuju Zagrepčane oko potresa.