Zašto smo u velikim grupama na festivalima, obljetnicama i drugim javnim događanjima? Prema hipotezi socijalnog mozga, to je zato što se ljudski mozak posebno razvio kako bi podržao društvene interakcije. Znanstvene studije su pokazale da pripadnost grupi može dovesti do poboljšanja dobrobiti i većeg zadovoljstva životom kod čovjeka.
Nažalost, mnogi ljudi su ipak usamljeni ili socijalno izolirani, a ako je ljudski mozak doista evoluirao za društvenu interakciju, trebali bismo očekivati da će to značajno utjecati na njega, piše u članku za The Conversation Barbara Jacquelyn Sahakian, profesorica kliničke neuropsihologije na sveučilištu Cambridge.
Studija koju je Sahakian zajedno s kolegama nedavno objavila u časopisu Neurology, pokazuje da je socijalna izolacija povezana s promjenama u strukturi mozga i kogniciji, mentalnom procesu stjecanja znanja, te da čak nosi i povećani rizik od demencije kod starijih osoba.
Već postoji mnogo dokaza koji idu u prilog hipotezi o društvenom mozgu. Jedna znanstvena studija je mapirala regije mozga povezane s društvenom interakcijom na uzorku od oko 7000 ljudi.
Spomenuto je istraživanje pokazalo da su regije mozga koje su dosljedno uključene u različite društvene interakcije snažno povezane s mrežama koje podržavaju spoznaju, uključujući mrežu zadanog načina rada (koja je aktivna kada nismo usredotočeni na vanjski svijet), mrežu istaknutosti (koja nam pomaže odabrati ono što želimo obratite pozornost), subkortikalnu mrežu (uključena u pamćenje, emocije i motivaciju) i središnju izvršnu mrežu (koja nam omogućuje da reguliramo svoje emocije), pojašnjava Sahakian.
Željeli smo pobliže pogledati kako društvena izolacija utječe na sivu tvar, regije u vanjskom sloju mozga, koje se sastoje od neurona. Stoga smo istražili podatke od gotovo 500.000 ljudi iz UK Biobanke, prosječne dobi od 57 godina, kaže.
Ljudi su klasificirani kao socijalno izolirani, u novoj studiji, ako su živjeli sami, imali socijalni kontakt manje od jednom mjesečno i sudjelovali u društvenim aktivnostima manje od jednom tjedno.
Naša studija je također uključivala podatke neuroimaginga (MRI) od otprilike 32 000 ljudi. To je pokazalo da socijalno izolirani ljudi imaju lošiju spoznaju, uključujući pamćenje i vrijeme reakcije, te manji volumen sive tvari u mnogim dijelovima mozga. Također smo pronašli vezu između donjeg volumena sive tvari i specifičnih genetskih procesa koji su uključeni u Alzheimerovu bolest, ističe Sahakian.
Nakon 12 godina znanstvenici su uzeli nove podatke od sudionika studije. To je pokazalo da oni koji su bili socijalno izolirani, ali ne i usamljeni, imaju 26 posto povećan rizik od demencije.
Mehanizmi društvene izolacije
Društvenu izolaciju potrebno je detaljnije ispitati u budućim studijama, naglašava Sahakian, kako bi se utvrdili točni mehanizmi iza njezinih dubokih učinaka na naš mozak. Ali jasno je da, ako je osoba izolirana, možda pati od kroničnog stresa. To zauzvrat ima veliki utjecaj na mozak, kao i fizičko zdravlje.
Drugi čimbenik može biti da ako ne koristimo određena područja mozga, onda gubimo dio njihove funkcije. Jedna studija s taksistima pokazala je da što su više pamtili rute i adrese, to se više povećavao volumen hipokampusa, kaže Sahakian. Moguće je da će se, na primjer, ako se redovito ne uključimo u društvene rasprave, naša upotreba jezika i drugi kognitivni procesi, poput pažnje i pamćenja, smanjiti, dodaje.
To može utjecati na našu sposobnost obavljanja mnogih složenih kognitivnih zadataka, jer pamćenje i pažnja su presudni za složeno kognitivno razmišljanje općenito, ističe Sahakian.
Borba protiv usamljenosti
Stručnjaci znaju da se snažan skup sposobnosti razmišljanja tijekom života, nazvan "kognitivna rezerva", može izgraditi održavanjem mozga aktivnim. Dobar način za to je učenje novih stvari, poput drugog jezika ili glazbenog instrumenta.
Pokazalo se da kognitivna rezerva poboljšava tijek i težinu starenja. Na primjer, može zaštititi od brojnih bolesti ili poremećaja mentalnog zdravlja, uključujući oblike demencije, shizofrenije i depresije, osobito nakon traumatske ozljede mozga, kaže Sahakian.
Postoje i elementi životnog stila koji mogu poboljšati čovjekovu spoznaju i dobrobit, uključujući zdravu prehranu i tjelovježbu.
No, kako pokazuje studija koju su proveli Sahakian i njezini kolege, rješavanje društvene izolacije također bi moglo pomoći, osobito u starijoj dobi. Zdravstvene vlasti trebale bi učiniti više da provjere tko je izoliran i organizirati društvene aktivnosti kako bi im pomogli, naglašava ona.
Kada ljudi nisu u poziciji za osobnu interakciju, tehnologija može pružiti zamjenu. Međutim, ovo bi moglo biti više primjenjivo na mlađe generacije koje su upoznate s korištenjem tehnologije za komunikaciju. Ali uz obuku, također može biti učinkovit u smanjenju socijalne izolacije kod starijih osoba, kaže Sahakian.
Društvena interakcija je izuzetno važna, ali koliko prijatelja trebamo? Znanstvenici se često pozivaju na "Dunbarov broj" kako bi opisali veličinu društvenih grupa, otkrivajući da nismo u mogućnosti održavati više od 150 veza i obično upravljamo samo pet bliskih veza. Međutim, postoje izvješća koja upućuju na nedostatak empirijskih dokaza o Dunbarovom broju te je potrebno daljnje istraživanje optimalne veličine društvenih skupina.
Izvor: The Conversation