Koliko dobro neki ekosustav može služiti kao usisnik za ugljik ovisi o temperaturi zraka. Razlog tome je što živa bića imaju optimalan temperaturni raspon u kojem normalno funkcioniraju. Jednom kad je taj prag premašen, stvari se počinju progresivno pogoršavati.
Katharyn Duffy sa sveučilišta Sjeverna Arizona i njezini kolege konstruirali su krivulju temperaturne ovisnosti za biljke, odnosno model koji predviđa reakcije na temperaturne promjene čitave kopnene vegetacije na Zemlji.
Model su napravili koristeći podatke FLUXNET-a, globalne mreže meteoroloških senzora koja nadlega izmjenu ugljika u ekosustavima.
Konkretno, za biljke veće temperature mogu dovesti do manje razine fotosinteze. Obzirom da biljke isto tako dišu te tako i one oslobađaju ugljični dioksid, postoji potencijalna opasnost da ekosustavi na Zemlji postupno promijene funkciju, od one globalnih spremišta stakleničkih plinova, do izvora tih plinova.
Istraživanje znanstvenika sa sveučilišta Northern Arizona ukazalo je i na graničnu vremensku točku iznad koje se zemaljski ekosustavi u izvore ugljika. Ta je točka neugodno blizu i mogli bismo je doseću u svega 20 do 30 narednih godina, upozoravaju američki znanstvenici.
Sve biljke na Zemlji upijaju oko 30 posto svih emisija ugljika pa ako to više neće biti slučaj, to može postati svojevrsna poletna pista za stopu rasta klimatskih promjena. To je začarani krug u kojem biljke uzimaju sve manje ugljika pa ga se više nalazi u atmosferi, a to znači i više globalnog zatopljenja, i tako dalje, pojašmnjava Duffy.
Izvor: New Scientist
