Razoran potres koji je izazvao tsunami i koji je pogodio sjeverni Čile prije 3800 godina izazvao je takvu devastaciju tadašnjem obalnom stanovništvu da je ljudima trebalo 1000 godina da se ponovno vrate na obalu, kažu znanstvenici.
Taj drevni superpotres danas bi mjerio snagu od oko 9,5 stupnjeva, a bio je toliko snažan da je izazvao tsunami koji je bacio kamene gromade stotinama metara u unutrašnjost Novog Zelanda, koji je tisućama milja i čitav ocean daleko od epicentra tog potresa.
Dokazi pronađeni 600 kilometara od obale
O ovom znanstvenom otkriću svjedoče uzdignute kopnene strukture (tzv. litoralne naslage) i uzorci morskih stijena, školjki i morskog života koje su valovi tsunamija izbacili daleko na obalu u višim dijelovima čileanske pustinje Atacama. Ti dokazi služe kao sumorno upozorenje na destruktivni potencijal velikih potresa s pratećim tsunamijima, koji su znanstvenicima prije mogli promaknuti.
Pronašli smo dokaze o morskim sedimentima i puno zvijeri koje bi mirno živjele u moru prije nego što su bile bačene u unutrašnjost. Sve smo to pronašli vrlo visoko i daleko u unutrašnjosti tako da ih tamo nije mogla baciti oluja, kaže James Goff, geolog i stručnjak za tsunamije sa Sveučilišta New South Wales u Australiji.
Znanstveni tim, predvođen antropologom Diegom Salazarom sa Sveučilišta Čile, proveo je nekoliko godina istraživanja u regiji pustinje Atacama, koja je posebno osjetljiva na megapotrese zbog svoje blizine konvergenciji Nazca i južnoameričkih tektonskih ploča.
Isti fenomen i njegova seizmička reakcija su ono što je dovelo do najsnažnijeg potresa dosad, potresa u Valdiviji 1960. u južnom Čileu. No tisućama godina prije, čini se da su iste tektonske napetosti dovele do jednako razornog, ali nedokumentiranog superpotresa na sjeveru te zemlje.
Mislilo se da ne može biti događaja te veličine na sjeveru zemlje jednostavno zato što ne možete dobiti dovoljno dugu rupturu. Ali sada smo pronašli dokaze puknuća dugačkog oko tisuću kilometara nedaleko od obale pustinje Atacama, a to je golemo, kaže Goff.
U svojim istraživanjima, istraživači su koristili radiokarbonsko datiranje kako bi dobili dojam o starosti obalnih naslaga, koje se protežu na nekih 600 kilometara čileanske obale.
Očitavanja s nekoliko nalazišta upućuju na postojanje tektonskog događaja koji bi podigao obalne naslage duž cijele regije istraživanja, generirao paleotsunami i pokrenuo društvene poremećaje na regionalnoj razini, pišu znanstvenici u studiji objavljenoj u znanstvenom časopisu Science Advances.
Dvostruka devastacija
U vrijeme događaja, ljudi koji su živjeli u tom dijelu svijeta bili su zajednice lovaca-sakupljača. Arheološki dokazi upućuju na to da je val tsunamija izazvan potresom srušio njihove kamene strukture – i to ne samo jednom, već dvaput, uz snažnu struju povratnog ispiranja tsunamija koja je izazvala pustoš dok se izlijevala natrag u more.
Učinci na sve ljude koji su imali sreće da su preživjeli neposrednu katastrofu bili su dugotrajni, s dokazima koji ukazuju na to da je područje ostalo nenaseljeno ljudskom populacijom čak narednih 1000 godina, unatoč tome što su ljudi živjeli na ovom dijelu obale gotovo 10 tisućljeća prije te prirodne megakatastrofe.
Lokalno stanovništvo tamo je ostalo bez ičega. Naš arheološki rad otkrio je da je uslijedio veliki društveni preokret jer su se zajednice preselile u unutrašnjost izvan dosega tsunamija, kaže Goff.
S vremenom i prolaskom desetaka generacija, smjelost (ili možda zaborav) lokalnog stanovništva je rasla, a ljudi su se konačno vratili na obalno područje oko 1000 godina kasnije.
Napuštanje prethodno okupiranih područja i promjene u obrascima mobilnosti i prostornom uređenju naselja i groblja vjerojatno su bile strategije otpornosti koje su razvila društva lovaca-sakupljača. Međutim, čini se da znanje o tim divovskim događajima i njihovim posljedicama s vremenom nestaje, piše u navedenoj studiji.
Osim što popunjava praznine u našem povijesnom shvaćanju tog potresa, koji je otprilike snažan kao bilo što poznato čovječanstvu, istraživanje je upozoravajuća napomena o rizicima koji bi slični snažni megapotresi mogli predstavljati u budućnosti, ističu znanstvenici.
Iako je to imalo veliki utjecaj na ljude u Čileu, otoci južnog Pacifika bili su nenaseljeni kada su ih udario tsunami prije 3800 godina. Ali sada su svi dobro naseljeni, a mnoga su popularna turistička odredišta, pa kada se sljedeći put dogodi takav događaj, posljedice bi mogle biti katastrofalne ako ne povučemo pouke iz ovih nalaza, kaže Goff.
Izvor: Science Alert