Poremećaj osjeta mirisa utječe na oko 30 do 75 posto ljudi zaraženih novim koronavirusom, prema nedavnoj procjeni, što sugerira da su milijuni ljudi diljem svijeta pretrpjeli to stanje u nekom trenutku u posljednje dvije godine, otkako je izbila pandemija bolesti COVID-19.
Disfunkcija njušnog sustava, koja se još naziva i anosmija, obično je privremena, ali potpuni oporavak može potrajati mjesecima ili čak i dulje, što otežava uživanje u obrocima i otkrivanje mirisa kao što su pokvarena hrana, dim te drugi mirisi koji mogu signalizirati opasnost.
Studija objavljena 1. veljače u znanstvenom časopisu Cell sad daje detaljno biološko objašnjenje za gubitak osjeta mirisa povezan s bolesti COVID-19. Istraživanje je uključivalo hranjenje virusom zaraženih hrčaka Cocoa Krispies žitaricama, nakon čega su genetski rezultati potvrđeni u ljudskom tkivu. Znanstvenici zaključuju da infekcija novim koronavirusom uzrokuje tešku upalu u strukturnim stanicama u njušnom sustavu, čime preplavljuje i narušava funkciju živčanih stanica i drugih procesa povezanih s mirisom duboko u nosnoj šupljini.
Sličan niz olfaktornih učinaka mogao bi objasniti biološke mehanizme koji stoje iza takozvanog dugog COVID-a, sugeriraju znanstvenici pak u drugoj studiji koja je objavljena 20. siječnja na repozitoriju i koja čeka znanstvene recenzije.
Eksperiment na hrčcima
Američki virolog Benjamin tenOever, direktor Instituta Langone Virology sveučilišta u New Yorku i profesor na Medicinskom fakultetu Grossman istog sveučilišta, otkrio je kako su anosmija i dugi COVID povezani u intervjuu za Scientific American. TenOever je dio tima koji je proveo studiju usmjerenu na anosmiju i jedan je od autora duge spomenute studije o dugom COVID-u.
Prvo je pojasnio kako je provedeno testiranje anosmije i drugih olfaktornih učinaka infekcije virusom SARS-CoV-2.
Još uvijek nije zabilježena biologija u manifestacijama COVID-19 kod ljudi koju ne možemo replicirati kod hrčaka. Stoga smo proučili tri skupine hrčaka, skupinu zaraženu SARS-CoV-2, skupinu koja je primila kontrolnu tvar kao lažnu infekciju i skupinu zaraženu gripom kako bi pružila referentnu vrijednost koja pokazuje tipičan imunološki odgovor na uobičajeni respiratorni virus. Zatim smo sa grupama napravili testove ponašanja, uključujući onaj koji je uključivao uskraćivanje hrane oko 10 sati, tako da su hrčci bili dobri i gladni. Onda smo uzeli Cocoa Krispies, koje hrčci vole, zakopali smo žitarice ispod njihove postelje i potom mjerili koliko im je vremena trebalo da ih zgrabe i pojedu ih, opisuje virolog.
Među hrčcima zaraženim lažnim virusom ili virusom gripe, svi su pronašli Cocoa Krispies u roku od nekoliko sekundi u danima od nula do 14. dana nakon infekcije. Ali životinje SARS-CoV-2 prvog i drugog dana uopće nisu pronašle Cocoa Krispies. Samo su ih ostavili. Dakle, bilo je vrlo jasno da su izgubili njuh, jer su se do 15. dana svi vratili na pravi put, rekao je tenOever.
Mehanizam koji stoji iza svega
Dodao je da su zatim ponovili taj eksperiment, ali ovaj put su upotrijebili jednostanično sekvenciranje, koje omogućuje uvid ne samo sve stanice koje čine olfaktorni sustav nego i kamo virus ide, kao i posljedice te infekcije u svim tim stanicama.
Podaci pokazuju da je virus ograničen na ovu jednu vrstu stanica nazvanu SUS, ili sustentakularne stanice u njušnom tkivu u nosnoj šupljini. Ova vrsta stanica ima važnu strukturnu ulogu i osigurava da su povezane stanice, zvane olfaktorni senzorni neuroni, u tom tkivu organizirane na takav način da možete percipirati mirise. Nakon infekcije SARS-CoV-2, otkrili smo da su hrčci izgubili više od polovice svih svojih SUS stanica u razdoblju od dva dana. Dakle, struktura olfaktornog sustava upravo je potpuno propala zbog te značajne stanične smrti. I kao rezultat toga, te SUS stanice sada izbacuju veliku količinu materijala koji izaziva upalu, pojasnio je detalje mehanizma anosmije američki virolog.
Trećeg dana, zbog upale i oštećenja, ulaze imunološke stanice koje su poput domara, zvane mikroglija i makrofagi, i gutaju sav upalni materijal i čiste ga kako bi se upala izazvana tim materijalom vratila na početnu razinu, nastavio je s pojašnjenjem tenOever. Objasnio je i što se nakon toga događa s gubitkom osjeta njuha.
Stanice su još uvijek tu, ne umiru. Samo su zauzete nečim drugim. I kao rezultat toga, izgubit ćete njuh, jer je toliki raspon oduzet, a vaša olfaktorna mašinerija više ne može shvatiti takav složen proces. I tako, na kratko vrijeme, otprilike tri do pet dana nakon infekcije virusom SARS-CoV-2, mnogi ljudi izgube osjet mirisa. Ali do tada su stanice domara očistile puno tog upalnog materijala, a progenitorne stanice nadopunjavaju populaciju SUS stanica i većini ljudi se vrati njuh, kaže tenOever.
Veza s dugi COVID-om
Nakon toga pojasnio je i povezanost između dva spomenuta istraživanja, odnosno već navedene, novim koronavirusom uzrokovane anosmije te dugog COVID-a.
Ova (druga) studija ide korak dalje i kaže: 'Da, sva ta upala njušnog sustava može potrajati dulje vrijeme. I što duže ostaje tu, dulje na nju reagirate.' Mnogo je razloga zašto bi upala kod određenih osoba mogla trajati malo dulje. Ali ono što nalazimo je da upalni odgovor u njušnom sustavu može putovati u mozak. Sekvencirali smo sve organe hrčaka zaraženih SARS-CoV-2 tijekom prvog tjedna infekcije, kada se virus aktivno replicira, kao i nekoliko tjedana i mjeseci nakon toga. Osim različitih organa, istu vrstu analize proveli smo i na pojedinim dijelovima mozga, uključujući prefrontalni korteks, striatum, talamus, mali mozak, trigeminalni ganglij i olfaktorne lukovice. Ove analize su pokazale da cijelo tijelo pokazuje znakove upale tjednima nakon uklanjanja virusa, kaže američki virolog.
Dodaje da dok se taj upalni odgovor s vremenom smanjuje u organima tijela, te transkripcijske promjene traju puno duže u njušnim lukovicama, striatumu, talamusu i malom mozgu.
Štoviše, ti transkripcijski potpisi pokazuju gubitak brojnih metaboličkih aktivnosti jer održavaju ovo pojačano upalno stanje. Promjene u metabolizmu zastrašujuće podsjećaju na neke od znakova koji proizlaze iz, recimo, Alzheimerove, Parkinsonove, ALS-a (amiotrofične lateralne skleroze) i drugih neurodegenerativnih bolesti. Kod hrčaka možemo povezati one koji imaju tu aktivnost kao i koji su imali vrlo loše na testovima ponašanja. Dakle, činjenica da su se ponašali drugačije sugerirala bi da imaju i neku vrstu kognitivne promjene ili promjene u ponašanju kao rezultat ove produljene upale koja je prodrla u mnoge aspekte njihovih neuroloških sklopova, kaže tenOever.
Moguće terapije za digu COVID
Za kraj tenOever otkriva i moguće implikacije rezultata istraživanja na liječenje dugotrajnog COVID-a.
Dok je pacijent s COVID-om u bolnici, problem obično više nije repliciranje virusa. To je zapravo sav taj upalni materijal koji je još uvijek tu i uzrokuje da vaše tijelo pretjerano reagira na njega. I tako liječimo steroidima da sve vratimo na početnu vrijednost. To bi sugeriralo da bi ista stvar trebala funkcionirati u mozgu kod ljudi s dugotrajnim COVID-om, ali to prvo treba testirati na životinjama kako bi se razumjela doza, vrijeme i izbor steroida, pojašnjava.
Ako su istraživači otkrili da je koronavirus zarazio neurone i da je dugi COVID zapravo nusproizvod infekcije niskog stupnja negdje u mozgu, posljednja stvar koju biste željeli učiniti je davati tim ljudima steroide. To bi zapravo smanjilo urođenu imunološku obranu u vašem mozgu i omogućilo virusu da izgradi veće naoružanje i počne se iznova replicirati u mozgu, što očito ne želite. Ako nekome tko ima SARS-CoV-2 date steroide prije nego što je očistio virus, to je jako loša vijest, ističe.
Ali ako hrčcima damo steroide koji prolaze krvno-moždanu barijeru, a oni zapravo zaustave ovu upalu, to bi sugeriralo da bi to djelovalo i kod ljudi. Očito, moramo napraviti više testiranja prije nego što to proučavamo na ljudima. Već imamo koloniju hrčaka s dugim COVID-om, a uskoro ćemo početi testirati steroide i antidepresive kako bismo utvrdili moguće terapijske pristupe, poručuje na kraju tenOever.
Izvor: Sceintific American