Žvakaća guma glavni je, ali zanemaren izvor plastičnog onečišćenja, ističe britanski stručnjak David Jones, suradnik u nastavi na Školi za okoliš i prirodne znanosti Sveučilišta u Portsmouthu. Većina žvakaćih guma napravljena je od sintetičke gume, sličnog materijalu u automobilskim gumama, ali proizvođači to prikrivaju navodeći "bazu gume" u sastojcima bez daljnjeg objašnjenja.
Skrivena plastika u žvakaćoj gumi
Jones u članku za The Conversation objašnjava da kemijska analiza potvrđuje da guma sadrži stiren-butadien (koji se nalazi u gumama), polietilen (koji se koristi u plastičnim vrećicama) i polivinil acetat (ljepilo za drvo), u kombinaciji sa zaslađivačima i aromama. Međutim, mnogi potrošači ostaju nesvjesni toga. Naglašava da Program za oralno zdravlje proizvođača Wrigleyja navodi kako baza gume stavlja 'žvakanje' u žvakaću gumu, povezujući sve sastojke u glatku, meku teksturu. Koristimo sintetičke materijale baze gume za postojanu i sigurnu bazu koja pruža dugotrajniji okus, poboljšanu teksturu i smanjenu ljepljivost.
Procjenjuje se da će industrija žvakaćih guma do 2025. godine vrijediti 44,9 milijardi eura, a tek tri tvrtke kontroliraju čak 75% tog tržišta. Spomenuti Wrigley drži 35 posto. Globalna proizvodnja doseže 1,74 trilijuna komada žvakaćih guma godišnje, težine 2,44 milijuna tona, od kojih se 730.000 tona sastoji od baze sintetičke gume, navodi Jones.
Trajni ekološki problem
Nakon što se odbaci, žvakaća guma se stvrdne, pukne i razgradi u mikroplastiku tijekom desetljeća. Jones napominje da je njezino čišćenje radno intenzivno i skupo, u prosjeku 1,75 eura po kvadratnom metru. Samo u Velikoj Britaniji se troši 8,3 milijuna eura godišnje na uklanjanje žvakaćih guma.
Neke inicijative nastoje riješiti taj problem. Tvrtka Gumdrop Ltd nudi lonce za reciklažu, dok su neke lokalne britanske vlasti uvele javne natpise kako bi potaknule odgovorno odlaganje. Godine 2021. dobrotvorna udruga Keep Britain Tidy pokrenula je radnu skupinu za žvakaće gume, osiguravši 11,8 milijuna eura od proizvođača za rješavanje problema s otpadom od žvakaćih guma.
Potreba za korporativnom odgovornošću
Jones tvrdi da ti napori, međutim, ne uspijevaju riješiti temeljni uzrok. On kritizira usredotočenost na čišćenje umjesto na prevenciju, a to je proizvodnja. Radna skupina, ističe on, izbjegava nazvati žvakaće gume "zagađenjem", umjesto da ih uokviruje kao smeće, prebacujući odgovornost na potrošače, a ne na korporacije.
Borba protiv onečišćenja žvakaćim gumama zahtijeva obrazovanje, propise i odgovornost industrije. Jones se zalaže za jasno označavanje sastojaka te porez na sintetičku gumu za financiranje čišćenja i ulaganja u biorazgradive alternative.
Žvakaća guma plastično je onečišćenje i vrijeme je da se prema njoj tako postupa, zaključuje na kraju Jones.
