Svatko tko je bio primoran nositi aparatić za zube zna koliko treba biti discipliniran u nošenju samog aparatića, ali i korištenju udlaga odnosno alignera nakon skidanja aparatića. Osim toga, cijeli proces je prilično skup i može dosegnuti i do 20 tisuća kuna.
No, jedan američki student je zahvaljujući svom znanju modeliranja, guglanju i pristupu sveučilišnom 3D printeru izradio vlastite plastične udlage za zube i nakon nekoliko mjeseci mogao se pohvaliti savršenim osmijehom.
Sve je počelo kad je istražujući naišao na fotografiju plastične udlage za ravnanje zubi te na njoj primijetio tragove koji su ga podsjetili na tragove kakve ostavlja 3D printer. Nakon mnogo istraživanja otkrio je kako je za izradu takvih udlaga zaista potreban 3D printer (kakvom je kao student Institute of Technology u New Jerseyu imao pristup), nešto znanja modeliranja (što kao student dizajna ima) te mnogo strpljenja.
Odlučio se upustiti u izradu takvih udlaga, a cijeli je proces popratio na svom blogu. Od ideje, kako je istraživao, uzimao otisak zubi, izrade prvog modela pa sve do usporedbe stanja njegovog osmijeha prije i poslije nošenja. I zaista, rezultati su impresivni.
“Koliko znam, prva sam osoba koja je sama izradila plastične alignere. Mnogo su udobniji za nošenje od aparatića za zube i dobro priliježu na moje zube. Bio sam zadovoljan kad sam stavio prve i otkrio da vrše samo blagi pritisak na moje zube. Nosio sam ih neprekidno 16 tjedana, vadeći ih samo za vrijeme jela... I što je najvažnije, osjećam da se mogu ponovno slobodno smijati. To je najvažnije”, napisao je na svom blogu Amos Dudley te zamolio sve posjetitelje da ga ne traže da izradi takve alignere i njima jer, kako sam kaže, nije ortodont nego dizajner.
Iako su mu neki sugerirali da zaštiti proces izrade i odali mu priznanje za snalažljivost i štedljivost, jer je potrošio samo oko 60 dolara (oko 400 kuna), Dudley je svjestan da takav “sam svoj majstor” projekt nije za svakoga te da može čak i ugroziti nečije zdravlje.
Uostalom, takva metoda već postoji u svijetu ortodoncije i zove se Invisalign. Glavna je razlika što ju koriste profesionalni ortodonti i košta mnogo više od Dudleyevog projekta.
No, Dudley je pokazao što se sve može postići uz nešto znanja, spremnosti na istraživanje i 3D printer. Tko zna, možda u budućnosti takav način rješavanja manjih zdravstvenih poteškoća postane uobičajen. Za sad, upozorenje, da tako nešto ne pokušavate sami kod kuće. Osim ako niste vlasnik zubotehničkog laboratorija i imate diplomu iz ortodoncije.